Nova ljevica predstavila je na konferenciji za medije na Svjetski dan zdravlja 7. travnja, održanoj ispred sjedišta Vlade – mjere za zaštitu mentalnog zdravlja i zaštitu od nasilja u obitelji.

Nova ljevica se na Svjetski dan zdravlja prisjeća što je o zdravlju govorio Andrija Štampar – da je ono “stanje potpunog fizičkog, psihičkog i socijalnog blagostanja, a ne samo odsustvo bolesti“.

Andrija Štampar je sredinom prošlog stoljeća razumio ono što vladajući ne razumiju ni dan danas. Kao što ne razumiju da je tragediju koja je završila smrću i 2-i-pol godišnjeg djeteta 4. travnja – prouzročila ova Vlada nebrigom za sustav socijalne skrbi.

Tragedija se mogla spriječiti razumijevanjem što zdravlje jest i kako se o zdravlju građana država treba brinuti.

Na sporost i neučinkovitost dosadašnjih reformi socijalne skrbi, niska izdvajanja proračunskih sredstava za sustav skrbi, nedostupnost socijalnih usluga (regionalna nejednakost u pružanju socijalnih usluga) te lošu međusektorsku suradnju upozoravala je Pučka pravobraniteljica Lora Vidović još u travnju 2019., povodom brutalnog slučaja nasilja nad djecom na Pagu, koji je izazvao brojne reakcije i kritike vezano uz djelovanje centara za socijalnu skrb. I što se otad promijenilo?

Umjesto cjelovite reforme sustava socijalne skrbi, sve dosadašnje reforme bile su parcijalne, donosile su strategije i provodile projekte – nakon svake promjene vlasti gubio se kontinuitet (strateških dokumenata), usporavala se modernizacija sustava, česte izmjene i dopune propisa otežavale su rad stručnih radnika („u pojedinim CZSS-ima stručni radnici rade s dvostruko većim brojem korisnika nego što je to propisano (u usporedbi s EU standardima stanje je još gore) i upitno je da li su u mogućnosti kvalitetno i pravodobno poduzeti radnje koje su u njihovu djelokrugu“).

Kada se sva kritika usmjerava na socijalne radnike, ne smijemo zaboraviti da od 2014. postoji Pravilnik o minimalnim uvjetima prostora, opreme i broja potrebnih stručnih i drugih radnika u centrima i podružnicama, prema kojemu nisu usklađeni opći akti centara pa sistematizacija radnih mjesta nije u skladu s Pravilnikom – broj djelatnika je manji od broja sistematiziranih radnih mjesta.

Umjesto da Ministarstvo žurno osigura sredstva kako bi se popunila sistematizirana mjesta, danas imamo nedostatak stručnih radnika, što utječe i na preopterećenost i pogoduje propustima u radu. Jedino sustav koji je dobro organiziran, s odgovarajućim kapacitetima i usmjeren prema korisniku može omogućiti adekvatnu zaštitu, naglašava potpredsjednica Nove ljevice i saborska zastupnica Rada Borić.

Voditeljica Odbora za zdravstvo Nove ljevice Nataša Škaričić, koja o zdravstvu, posebno hrvatskom, piše i govori skoro tri desetljeća – ističe nesrazmjer između interesa za probleme zdravstva i spremnosti da se traže promjene.

Nažalost, povijest socijalne skrbi u Hrvatskoj je puna šokantnih, tragičnih sudbina djevojčica i dječaka, koje prati mantra o zakazivanju sustava. To nije sustav i nije zakazao. Svaki je dan takav. Na jedan slučaj koji dopre do medija, dolazi nepoznati broj svakodnevnih manjih nepravdi koje ne vidimo, ali se dešavaju jer je država socijalne radnike pretvorila u neprijatelje svojih korisnika.

Ako socijalna skrb dijelom ipak jest nekakav sustav, onda se radi o sustavu stranačkih centara.

Kako je HDZ-u i SDP-u socijalna uloga države uvijek bila zadnja rupa na svirali, istovremeno su centri zanemareni od države, a njihovi zaposlenici spremni na zanemarivanje vlastite profesionalne savjesti.

Centar za socijalnu skrb Nova Gradiška tako ima jednog zaposlenog na oko 300 korisnika, jedna trećina poslova je birokratske naravi i nije u nadležnosti Centra, jedan do maksimalno dva psihologa pokriva područje s 50-60 tisuća stanovnika, jedan tim hitne pomoći je na raspolaganju u jednoj smjeni, u Općoj bolnici Nova Gradiška radi samo jedna klinička psihologinja i nema niti jednog dječjeg psihologa u sustavu javnog zdravstva – prvi je 60 km dalje u Slavonskom Brodu ili 40 km udaljenoj Požegi.

Problem socijalnih radnika je u tome što o ovakvim stvarima govore samo onda kada se dogodi tragedija i što strukovna komora to koristi kao opravdanje za propuste svojih članova.

„Nisam za linč pojedinaca, ali jesam za to da cijelu profesiju podsjetimo da Hrvatska komora socijalnih radnika ima javne ovlasti i da to sa sobom povlači ogromnu moć i odgovornost. Ako budu čekali da ih HDZ emancipira i osnaži da uoče očitu patnju djeteta, možemo odmah početi s tugovanjem povodom nekog novog groznog slučaja“, ističe Škaričić.

Prošlo je dovoljno vremena da nas zabrine što tragedija male Nikoll nijednom nije spomenuta u kontekstu mentalnog zdravlja. Traže se glave socijalnih radnika i roditelja čudovišta, ali se nigdje ne spominje da je obitelj nasilnika sasvim sigurno obitelj s neliječenim mentalnim teškoćama.

Po procjenama nekih socijalnih radnica, čak 80 posto korisnika nekog oblika socijalne zaštite ima neliječene mentalne teškoće, u rasponu od alkoholizma do shizofrenije. Je li i javnost prihvatila politiku isključivanja najranjivije populacije iz sustava psihijatrijske pomoći kao normalnu javnu politiku? Zašto je ova obitelj ostala izvan dometa zdravstvene zaštite čak i nakon što je država nad njom preuzela nadzor? Je li psihijatrijska ili psihološka pomoć u Hrvatskoj dosegla sličan status kao i dentalna zdravstvena zaštita, koju si mogu priuštiti samo bogati ili kreditno sposobni građani?

Reakcija na pandemiju i očekivane reperkusije na društvene tenzije, porast obiteljskog i rodno uvjetovanog nasilja i porast svih oblika duševne patnje, govori da smo vrlo blizu toga.

Iako iz svih prošlih pandemija i velikih katastrofa možemo predvidjeti katastrofalan učinak pandemije na mentalno zdravlje, ništa ne govori u prilog tome da se u godinu dana proširila mreža zaštite i podrške mentalnom zdravlju.

Pravo stanje je nemoguće detektirati, jer zdravstvo nema ni minimalnu transparentnost, ali liste čekanja na mrežnim stranicama HZZO-a ukazuju na alarmantan zastoj u pružanju svih oblika zaštite mentalnog zdravlja.

Na primjer, za prvi psihoterapijski susret uobičajeno je čekanje od čak dva mjeseca (vidjeti primjer DZ Runjaninova). Jednako se u bolnici u Popovači ili npr. Poliklinici Suvag u Osijeku čeka na prvi psihoterapijski tretman djeteta. U KBC-u Zagreb i  Klinici za dječje bolesti Zagreb na prvi pregled u dječjoj i adolescentskoj psihijatriji čeka se puna 53 dana. U klinici Vrapče se na individualnu psihološku obradu čeka 41 dan, jednako kao i na individualnu psihoterapiju, savjetovanje psihologa, složenu psihološku obradu i prvi pregled psihologa. U KBC-u Zagreb se na prvi pregled psihologa čeka čak 39 dana. U Splitu se na prvi psihijatrijski pregled djeteta ili adolescenta čeka 24 dana, u Sisku 32, u Slavonskom Brodu 45, u Dubrovniku 46, u KBC-u Zagreb 94, u dječjoj bolnici u Klaićevoj čak 108 dana, a u Puli 367 dana. U zagrebačkim domovima zdravlja se na prvi pregled psihijatra čeka čak 100 dana.

Iako su se mnoge udruge i institucije za psihološku i psihijatrijsku pomoć angažirale i osigurale besplatne telefonske linije za vrijeme epidemije, one su za korisnike  otvorene od ponedjeljka do petka od 10 do 18 sati i nemamo podataka o njihovoj koristi u situaciji velike krize. Nema naznaka da je zdravstvo izvan Zagreba, na državnoj razini podržalo digitalnu komunikaciju kao način pružanja psihijatrijske pomoći.

Zadnji natječaj HZZO-a za proširenje mreže u području zaštite mentalnog zdravlja raspisan je 2018. godine.

Anticipirajući epidemiju psiholoških kriza i društvenih sukoba uslijed stanja prolongiranog stresa, bez adekvatne podrške mentalnom zdravlju svih koji je ovaj tren trebaju, Nova ljevica traži mjere koje je predstavila predsjednica Nove ljevice Ivana Kekin.

Na nadolazeću pandemiju psihičkih poremećaja upozoravaju brojni svjetski i domaći stručnjaci iz područja mentalnog zdravlja, a također i brojne vrlo zabrinjavajuće studije koje pokazuju porast psihičkih teškoća – od porasta stopa depresije i anksioznih poremećaja do pojave civilnog PTSPa.

Osobito su ugrožene pojedine skupine, poput djece i mladih među kojima je zabilježen značajan porast suicidalnosti, samodestruktivnih ponašanja, depresije, anksioznosti, potom pacijenata oboljelih od COVIDa – od kojih svaki 5. razvije psihički poremećaj, potom gerijatrijske populacije koja godinu dana živi u uvjetima izolacije, potom populacija koja je usred ekonomskih posljedica pandemije izgubila pravo na rad i posljedično egzistencijalnu sigurnost, potom žrtve obiteljskog nasilja (stope kojeg su također uslijed pandemije eksplodirale), potom zdravstveni radnici koji rade na COVID odjelima i tako unedogled …

Dakle očito je da je potreba za skrbi u mentalnom zdravlju ogromna i da premašuje dosadašnje kapacitete našeg zdravstvenog sustava.

I prije epidemije zaštita mentalnog zdravlja u mreži javnog zdravstva često je bila disfunkcionalna i teško dostupna, osobito u područjima tzv. periferije, stoga:

  • Obraćajući se Ministarstvu zdravstva, Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje i Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo i svim tijelima lokalne vlasti u RH, tražimo hitno donošenje kako kratkoročnih tako i dugoročnih mjera za zaštitu mentalnog zdravlja i zaštitu od nasilja u obitelji i u čitavom društvu.
  • Vlada Republike Hrvatske u rad Kriznog stožera mora odmah uključiti psihijatre, psihologe, sociologe, etičare, pravnike, komunikacijske stručnjake i ostale stručnjake u području humanističkih znanosti. Nelogične, nekoherentne, znanstveno neutemeljene epidemiološke mjere i izrazito nepravedna provedba tih mjera, potiču nepovjerenje, strah, dezorijentaciju i agresiju u cijelom društvu. Ljudi koji vode stožer nisu stručnjaci za cijeli spektar problema koji se javljaju u ovakvim prirodnim i društvenim katastrofama i već su napravili ogromnu štetu.
  • Vlada, Ministarstvo zdravstva i HZZO trebaju hitno riješiti problem nestašice lijekova, koji je nastao zbog neplaćanja veledrogerijama. Nedopustivo je da se općoj nesigurnosti i neizvjesnosti pridruži i nestašica lijekova za npr. onkološke pacijente.
  • Ministarstvo zdravstva treba izraditi centralni sistem naručivanja na cijepljenje po prioritetnim skupinama i time osloboditi obiteljske liječnike od odgovornosti za nepravednu distribuciju cjepiva i posljedične sukobe s pacijentima.
  • Egzistencijalna i financijska nesigurnost u izravnoj su korelaciji s mentalnim zdravljem. Stoga financijski resursi koji se usmjeravaju u službe koje trenutno nisu od vitalne društvene važnosti, trebaju biti usmjereni u financijsku pomoć obiteljima čiji su članovi zbog epidemije ili prije nje ostali bez posla i prihoda. Tražimo hitnu javnu raspravu o modelima alokacije proračunskih sredstava.
  • U Zavodima za zapošljavanje prosječno godišnje čeka preko 200 psihologa i oko 150 socijalnih radnika. Dio tih ljudi, nakon kratke obuke, može biti uključen u rad telefonskih psiholoških centara, koji korisnicima moraju biti na dispoziciji 24 sata na dan. Predlažemo da ti centri budu povezani s posebno delegiranim osobama u lokalnim policijskim upravama.
  • HZZO bi odmah trebao raspisati natječaj za proširenje javne mreže zaštite mentalnog zdravlja, na način koji će nove pružatelje zdravstvene zaštite kratkoročno obavezati na intenzivan rad na svim posljedicama COVID epidemije na mentalno zdravlje djece, odraslih i starije populacije.
  • Tražimo jačanje i promociju telepsihijatrije i njezine uloge u pružanju psihološke i psihijatrijske pomoći za vrijeme pandemije.
  • Od početka krize, uočava se mobilizacija policijskog kadra u sankcioniranju prekršitelja epidemioloških mjera, što stvara dodatne tenzije svakodnevnim sukobima oko propisanih mjera (maske, razmak, itd.). Ministarstvo unutarnjih poslova treba izraditi plan i program akcija za deeskalaciju nasilja i pomoć žrtvama nasilja i kriza, a posebno kriza obiteljskih odnosa na koje utječe društvena izolacija, egzistencijalni i materijalni problemi, problemi s djecom i adolescentima, itd. – i u njih uključiti stručnjake psihologe ili psihijatre.
  • Ministarstvo zdravstva, HZJZ i HZZO trebaju iz vlastitih resursa izraditi i/ili naručiti monitoring mentalnog zdravlja po dobnim skupinama, istraživanje o dostupnosti javne mreže zaštite mentalnog zdravlja i učinkovitosti programa koji su dodani u epidemiji. Liste čekanja i rezultate ispitivanja trebaju biti javno dostupni.
  • Tražimo od Vlade RH donošenje plana i programa zaštite mentalnog zdravlja i suzbijanja nasilja u obitelji i društvu. Posljedice prolongiranog stresa, izolacije, nezaposlenosti, siromaštva i osjećaja beznađa, potrajat će dugo nakon što se epidemija stavi pod kontrolu. Zato je u mjere javnih politika važno također integrirati sve moguće oblike financijske pomoći poduzetništvu, sustavu zapošljavanja i pomoći socijalno najugroženijima. Ni najrazvijenija mreža zaštite mentalnog zdravlja – koju u Hrvatskoj ne očekujemo – neće učiniti mnogo u situaciji općeg siromaštva, nezaposlenosti i socijalne isključenosti.

Najznačajniji dio zahtjeva Nove ljevice, izjavljen na press-konferenciji može se pogledati na:

https://www.facebook.com/novaljevica.hr/videos/268106088368682https: