Povodom Nacionalnog dana borbe protiv nasilja nad ženama Nova ljevica reagira na neprihvatljive izjave ministra Beroša o novom zakonskom reguliranju prekida neželjene trudnoće.

 

Iako je Ustavni sud još 2017. godine donio odluku koja obavezuje Sabor da u roku od dvije godine donese i osuvremeni Zakon o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece, taj rok nije ispoštovan, a ministar Beroš je, u razgovoru koji je nedavno dao Nataši Škaričić za portal Lupiga (18.9., https://lupiga.com/…/intervju-ministar-beros-o-tzv…) doveo u pitanje pravo žena na odlučivanje o reproduktivnim zdravlju.
Iz riječi ministra Beroša izvjesno je da se novim zakonom planira nastaviti stara praksa koja se temelji na poništavanju prava žena umjesto da im se osigura pravo na zdravstvenu zaštitu. Iz ministrovih poruka kao da je presuda već pala: ženama će dostupnost medicinske usluge biti još otežanija, ograničit će im se odlučivanje o vlastitom životu suspektnim savjetovanjem, a o reguliranju prava na tzv. priziva savjesti nema ni riječi. Prekid neželjene trudnoće tako ne samo da neće biti besplatan već će se naplaćivati različito, ‘savjetovanja’ će diskriminirati žene kao autonomna bića i dodatno ih traumatizirati, a posljedično će biti nesiguran i opasan po živote žena ukoliko će se izvoditi izvan medicinskih ustanova.

 

U Hrvatskoj 60 posto ginekologa koristi priziv savjesti

Ministar Beroš je u intrevjuu izjavio da institut priziva savjesti ne vidi problematičnim, navodeći da je isti dozvoljen i u drugim europskim zemljama te da se osim u kontekstu prekida neželjene trudnoće javlja i u drugim kontekstima – u odbijanju sudjelovanja u oružanim sukobima te sudjelovanja u izvođenju eutanazije. Za razliku od navedenih primjera priziva savjesti koji se u Hrvatskoj koriste iznimno rijetko (vojska) ili nikako (eutanazija) – prigovor savjesti hrvatskih ginekologa svakodnevno onemogućava ženama ostvarenje njihovog prava.
U Hrvatskoj 60 posto ginekologa koristi institut priziva savjesti, za razliku od svega 3 posto slovenskih. Na čemu se temelji 20 puta veće „prigovaranje“ hrvatskih ginekologa ako ta očita zlouporaba prava na prigovor savjesti nije rezultat višedesetljetnog procesa klerikalizacije ginekologije nastale stranačkim kadroviranjem za čelna mjesta hrvatskih bolnica i klinika što se, kako smo imali priliku vidjeti iz zadnjeg ministrovog incidenta – nastavlja i u njegovom mandatu.

Priziv savjesti ne smije biti iznad ustavnog prava na zdravstvenu zaštitu

Budući da u najvećim kliničkim centrima (KBC Zagreb i KBC Split) gotovo svi ginekolozi/ginje imaju priziv savjesti, a iste su ustanove odgovorne za obrazovanje najvećeg broja ginekologa/inja, jasno je da možemo očekivati daljnje pogoršanje ovog nepovoljnog trenda „prigovora savjesti“ za kojeg je vrlo upitno smije li biti iznad prava pacijentica na zdravstvenu zaštitu garantiranu člankom 59. Ustava RH koji “svakom jamči pravo na zdravstvenu zaštitu”. I samo povjerenstvo Ministarstva zdravstva koje će odlučivati o tekstu novoga zakona ima četiri člana ‘prigovarača’ , a ministar ne govori o regulaciji „priziva savjesti“.
Ministar Beroš također navodi da će se pobačaj i dalje plaćati iz vlastitog džepa, osim u slučaju medicinske indikacije. Medicinska indikacija je, kao što to ministar jako dobro zna, rastezljiv pojam. Užu medicinsku indikaciju nemaju ni trudnoće začete iz silovanja, pa bi prema ministrovim najavama žena sama trebala snositi troškove prekida takve trudnoće, dok širu medicinsku indikaciju u smislu ugroze mentalnog zdravlja ima svaka žena koja je neželjeno trudna. Iz navedenog slijedi da je, od strane zdravstvenog osiguranja, plaćeni prekid neželjene trudnoće elementarno pitanje prava žena na zdravstvenu zaštitu. Dodatno, ženama u Hrvatskoj učestalo je onemogućeno pravo na medikamentozni prekid trudnoće, nego im se isključivo nudi kirurški prekid neželjene trudnoće, iako je prvi po žensko zdravlje poštedniji.

 

Razdoblje odgađanja prekida trudnoće narušava mentalno zdravlje

Ministar Beroš navodi da će se uvesti “primjereno razdoblje razmišljanja i savjetovanja” za žene – te time žene dovodi u položaj osoba kojima se oduzima „poslovna sposobnost“ u odlučivanju. Literatura nas uči da razdoblje odgađanja prekida trudnoće narušava mentalno zdravlje žena i ne dovodi do smanjenja broja prekida trudnoće. Iz najava ministra je jasno da se navedeno uvodi upravo u svrhu obeshrabrivanja žena u namjeri da prekinu neželjenu trudnoću, odnosno da osnovno polazište najavljenog odgađanja i savjetovanja nije za dobrobit žene nego će poslužiti kao dodatni pritisak na iznašanje trudnoće.
Postavljamo pitanje aktualnom ministru – kako je zamislio imenovanje i sastav savjetodavnih tijela te na čemu će se mjeriti njihov autoritet i zar doista misli da žene ne znaju odlučivati i brinuti o svome tijelu i svome životu?

 

Dostupnost prekida neželjene trudnoće u Hrvatskoj vrlo zabrinjavajuća

Činjenica je da je dostupnost prekida neželjene trudnoće u Hrvatskoj vrlo zabrinjavajuća, unatoč važećem zakonu koji jasno propisuje da je prekid trudnoće moguć do desetog tjedna od začeća. Kada dođe do provedbe zakona žene se u Hrvatskoj suočavaju s institucionalnim preprekama – od prigovarača savjesti i nejasnih, nepotrebnih i sugestivnih savjetovanja do cijena zahvata koju plaćaju žene, a određuju same bolnice, pri čemu se cijena značajno razlikuje u pojedinim bolnicama.
Nova ljevica na takvu praksu ne pristaje te će nastaviti beskompromisnu borbu za siguran, dostupan i besplatan pobačaj.