Saborska zastupnica i predsjednica Nove ljevice Ivana Kekin upozorila je u svom govoru u Saboru na Nacionalni dan borbe protiv nasilja nad ženama 22. rujna – na institucionalno nasilje protiv žena koje se provodi na otocima uslijed sve slabijih kapaciteta zdravstvene zaštite:

„Nedostaje sve, nekad smo imali sve, sad nemamo više ništa. Prije smo imali specijaliste, a sada je katastrofa – sve gore i gore“, tako u jednom od brojnih priloga o sve lošijoj i nedostupnijoj zdravstvenoj zaštiti na otocima govori jedna Bračanka. Druga dodaje “jako je nezgodno da nema ginekologa ni pedijatra, oni su, u stvari najvažniji tu, za djecu i za mlade mame”.

O situaciji na Braču mediji su ovog ljeta višekratno izvještavali: medicinska sestra u ginekološkoj ambulanti dala je otkaz, a pitanje je koliko dugo će se ginekolog star 70 godina zaposlen na pola radnog vremena, moći brinuti za preko 4.000 pacijentica kojima je potrebna primarna ginekološka zdravstvena zaštita. Uskoro će ostati i bez pedijatra i radiologa, a slična je, a ponegdje i gora situacija, i na drugim otocima.

Mljetu je ovog ljeta na raspolaganju bila samo jedna liječnica za sve domaće i za sve turiste u svim smjenama.

Na Korčuli, otoku sa 16.000 stanovnika, u narednih pet godina prijeti raspad cijelog sustava specijalističkih ambulanti. U mirovinu naime odlaze fizijatrica, internist, psihijatrica, mikrobiologinja i dvoje liječnika obiteljske medicine. Također u mirovinu odlaze inženjerke iz medicinsko-biokemijskog laboratorija kojem prijeti zatvaranje. Na čitavom otoku radi tek jedna pedijatrica – vikendom se pod normalno za svaku sumnjivu temperaturu odlazi u Dubrovnik. Naravno, primarna zdravstvena zaštita žena je kao i na prethodno spomenutom Braču, poseban problem. Postoji jedan ginekolog na cijelom otoku koji k tome zbrinjava i pacijentice na Pelješcu, dakle preko 10.000 žena na području od Vele Luke do Stona.

Iako se na navedenom području rodi stotine djece, žene koje porod zatekne na otoku kolima hitne pomoći upućuje se u najbližu Opću bolnicu Dubrovnik koja je udaljena nemalih 200 km. S njima u kola sjeda primalja – iako po zakonu to ne bi smjela – te ih po potrebi porađa u tranzitu na putu do Dubrovnika. Gospođa Slavojka Arsenović koja doista zaslužuje da ju imenom spomenem – prava je junakinja ove priče. Gotovo 50 godina porađa žene na brodovima, u kolima hitne pomoći, u automobilima i na gliserima, u helikopterima, porađa ih u svako doba dana i noći uvijek pripravna, a pogađate – nikad u službenoj pripravnosti. No, i Slavojka je na pragu mirovine, a u koga će se onda pouzdati Korčulanke i Pelješanke odgovorni ne daju odgovore. Kažu žene s Korčule, slično kao one s Brača – čini se da nikoga nije briga, a kladim se da se slično osjećaju i Mljećanke, i Lastovljanke, i Hvaranke, i žene s većine naših otoka.

Otočanke i otočani ne izdvajaju ništa manje od ostalih građanki i građana RH za zdravstveno osiguranje, a ispada da su, kad je u pitanju njihovo zdravlje – građanke drugog reda jer dobivaju drastično lošiju i drastično nedostupniju uslugu.

S druge strane, Ministarstvo ne čini ništa kako bi pronašlo način da motivira stručni zdravstveni kadar za rad na otocima. Sve se svodi na napore lokalne zajednice. Zorno je to dočarao obiteljski liječnik s Brača koji je na pitanje – imali li liječnik, liječnica koja dođe na otok raditi osiguran smještaj, odgovorio „pa šta vam je, kod nas nema mjesta ni za turiste – kamoli za doktore“.

U toku je popis stanovništva, svi slutimo da će rezultati u mnogim područjima, a osobito što se tiče demografije biti doista porazni. Sve nas je manje, sve smo stariji, sve se manje djece rađa. Smišljaju se strategije, zovi se demografski stručnjaci, izrađuju planovi.

Logično zvuči da je kvalitetna i dohvatljiva zdravstvena zaštita jedan od osnovnih preduvjeta za zasnivanje i širenje obitelji, skroz logično kao što se logičnim čini da su vladajući, a osobito neki istaknutiji među njima poput predsjednika Kluba zastupnika HDZ-a, ministra zdravstva i samih otočana upoznati sa sve lošijom zdravstvenom infrastrukturom i uslugama na otocima.

Kako je moguće onda da se situacija već godinama ne mijenja nabolje nego samo na gore. Možda ih naprosto, kako bi to rekle otočanke, nije briga.

Danas je Nacionalni dan borbe protiv nasilja nad ženama i vrijeme je da kao društvo osvijestimo da je nemati mogućnost ginekoloških pregleda ili rađanja na otoku institucionalno nasilje protiv žena i ono, kao i svi oblici nasilja nad ženama i djevojčicama, mora prestati.

Foto: Freepik (Komiža)