Programske postavke

Razlozi osnivanja

Nova ljevica osnovana je u politički i društveno iznimno teškom razdoblju, s temeljnom motivacijom da zaustavi urušavanje i nestajanje lijeve ideje u cjelini te da zaustavi vrlo izvjesni povratak u devedesete godine i konačno pretvaranje Republike Hrvatske u nacionalističku zemlju dubinski prožetu klerikalizmom. Posve je jasno da je na odluku o osnivanju djelovalo uvjerenje osnivača kako niti jedna postojeća partija ne zastupa u punom smislu i vjerodostojno vrijednosti i politike suvremene ljevice. Što naravno ne znači da bi istup Nove ljevice na scenu trebao biti obilježen bilo kakvim negativističkim nastupom prema srodnim partijama, s kojima nas neka načela i politike, u većem ili manjem opsegu vežu. Pojednostavljeno govoreći, Nova ljevica se pojavila u političkom prostoru, da mimo svakog populizma i nerealnih očekivanja o mogućnostima revolucionarnog društvenog prevrata, ponudi drugačiju viziju politike i građanima vrati vjeru u politički sustav. To znači da bi osnivači i članovi Nove ljevice trebali biti i jesu ljudi koji principijelno i bez obzira na posljedice zastupaju svoje stavove u javnosti te prezentiraju takve politike koje će vratiti građanina u središte političkog života. Da bi se to dogodilo potrebno je kod tog građanina razbiti strah od slobodnog govora u javnosti, koji je nažalost sveprisutan, a potom čitavom društvu pomoći u razvijanju svijesti o tome kako je upravo društvo to koje mora utjecati na političke procese. Ovo naravno neće biti nimalo jednostavno, ali se osnovni preduvjet za bilo kakav uspjeh odnosi na razvijanje povjerenja građana prema Novoj ljevici. Drugim riječima, Nova ljevica je tu da razbija tabue i istovremeno bude odgovorna i ozbiljna stranka ljudi koji nastupaju s realno ostvarivih pozicija. To naravno ne znači da će biti cijepljena od bilo kakvog utopijskog promišljanja, bez kojeg uopće i nema ljevice, ali neće skrenuti u ničim potkrijepljeni populizam.
Osnovni preduvjet bilo kakvog političkog djelovanja je u preciznoj analizi društvene, političke i socijalne stvarnosti. A ta stvarnost danas izgleda ovako: Svi nacionalistički mitovi koje je postavio Tuđmanov režim na snazi su i danas. Od onoga o tisućljetnom snu o nezavisnoj državi, preko mita o bezgrešnom Domovinskom ratu i o tome da su branitelji stvorili Hrvatsku, do mita o tome kako su jedini pravi Hrvati i domoljubi, oni za koje desnica zaključi da to jesu. Pored navedenog, Hrvatska je i ekonomski i po društvenom utjecaju i dalje posložena upravo na način na koji ju je HDZ zamislio. To konkretno znači da kontrolu nad ekonomijom, pored stranih korporacija, ima par tek par stotina ljudi, da je Katolička crkva daleko odmakla sa svojim projektom klerikalizacije društva i postala praktično najmoćnija društvena institucija i da je u društvu stvoren čitav niz privilegiranih skupina, od samog klera, preko ogromnog broja lažnih branitelja do tisuća činovnika zaposlenih u predimenzioniranim tijelima lokalne uprave.
Svi ovi procesi imali su i drugu stranu medalje, stvorivši čitav niz obespravljenih građana. To se u prvom redu odnosi na nacionalne manjine, s naglaskom na srpsku, potom na ogroman broj nezaposlenih građana ili onih koji rade za minimalnu plaću, bez ikakvih sindikalnih prava, ali i one u nesigurnom prekarnom statusu, no i na seksualne manjine pa i sve one građane koji ni na koji način ne mogu utjecati na procese odlučivanja o javnim prostorima u vlastitim sredinama. Na koncu, ali ne manje važno, ugrožene su i antifašističke vrijednosti i partizanski temelji društva i prisustvujemo definitivnoj rehabilitaciji ustaške simbolike i ideologije u mainstream politici i u javnom prostoru. Zahvaljujući svemu navedenom, u zemlji je stvorena atmosfera mržnje i straha, koju moramo početi razbijati.

2. Kome se Nova ljevica obraća?

Slijedom svega navedenog, jasno je kako se Nova ljevica obraća svim građanima koji na sličan način razumiju hrvatsku stvarnost i stoje na pozicijama lijevih vrijednosti i politika, koje su realno ugrožene u današnjoj Hrvatskoj. Uže gledano, Nova ljevica se obraća i svim obespravljenima po bilo kojoj od ranije navedenih osnova i jasno će se zalagati za zaštitu njihovih prava i za uvođenje jednakosti i solidarnosti u društvo, koje će biti istinski slobodno i pluralno.

3. Nacionalizam

Hrvatski nacionalizam, kao i svaki uostalom, pokazao se prilično vitalan i neotporan na protok vremena. Zahvaljujući tome, HDZ i njemu pridruženi desni i klerikalni sateliti i dalje inzistiraju na državotvorstvu i čitavoj simbolici iz ratnih devedesetih godina, čime nužno raspiruju osjećaj trijumfalizma i šalju poruku da su Srbi građani drugog reda. U tom paketu ide i potpuni raskid sa bilo kojim pozitivnim nasljeđem socijalističkog razdoblja i južnoslavenske uzajamnosti, i to do te mjere da je bilo kakav slobodan razgovor o tim temama, unaprijed osuđen na propast, jer je onemogućen automatskim etiketiranjem neistomišljenika kao neprijatelja i izdajnika Hrvatske. Desnica je na taj način čitav razgovor o društvu odvukla na teren iracionalnog i proglasila natjecanje u domoljublju, delegitimiravši građanina kao takvog. Da bi se društvo uspješno obračunalo s nacionalizmom, potrebno je vratiti koncept republike u fokus političkih i društvenih rasprava. Pojednostavljeno govoreći, građanin kao takav bi trebao biti u središtu političkih i društvenih procesa, dok bi njegov nacionalni, vjerski i svjetonazorski osjećaj morao postati irelevantan s pozicija države. To se sve neće dogoditi bez suočavanja s prošlošću i sadržajem tuđmanizma i bez objektivnog valoriziranja čitavog utemeljiteljskog razdoblja u cjelini.
To nužno znači stvaranje svijesti o tome da Hrvatska nije nastala 1991. godine, da je postojala znatno prije toga, u istim granicama i da je stvorena na temeljima antifašističke borbe. To ujedno znači da se u četrdesetpetogodišnjem razdoblju u Hrvatskoj i Jugoslaviji odvijao regularan život sa znatnim političkim promašajima, poput jednopartijskog sistema i nepostojanja slobode govora, ali također sa značajnim postignućima na industrijskom, tehnološkom, ekonomskom, socijalnom, obrazovnom, umjetničkom, urbanističkom i arhitektonskom planu, što su činjenice kojih bi zrelo društvo trebalo biti svjesno. Tek društvo koji bi se na koncu doista suočilo s prošlošću i prestalo uzgajati državotvorne mitove, moglo bi nacionalizam ostaviti iza sebe.

4. Antifašizam danas

Ukoliko postoji neki proces koji ponajbolje opisuje današnju Hrvatsku, to je sveprisutni revizionizam i nastojanje konačnog obračuna s antifašističkim vrijednostima i baštinom. Bez obzira što se te rasprave vode na polju historiografije i odnosa prema prošlosti, njihova temeljna intencija je u oblikovanju suvremenog i budućeg društva. Preciznije govoreći, revizionistička nastojanja za potpunom dekonstrukcijom antifašističke baštine za glavni cilj imaju uklanjanje bilo kakvog otpora prema projektu pretvaranja zemlje u izrazito nacionalističku državu klerikalnog profila. Imajući to u vidu, očito je kako te vrijednosti, posebno uzimajući u obzir sveobuhvatnost tih nastojanja, ne mogu biti obranjene dosadašnjim komemorativnim antifašizmom, koji se uopće nije bavio suvremenim fašističkim tendencijama. Osnivanje Antifašističke lige je stoga predstavljalo prvi korak u razumijevanju ovog problema, dok su se s osnivanjem Nove ljevice stekli preduvjeti za prebacivanje borbe za vrijednosti antifašizma i suvremeno društvo u prostor politike. Jednako tako, potpuno je pogrešno braniti te vrijednosti s pozicija nacionalizacije antifašističke borbe. Jer su takva nastojanja dovela do toga da se ona, tipično nacionalistički, promatra u ključu doprinosa nacionalnim interesima. Suprotno od toga, smatramo da je antifašistička borba s jedne strane doista predstavljala borbu za nacionalnu emancipaciju, ali ju je nemoguće odvojiti od borbe za socijalnu pravdu i bratstvo jugoslavenskih naroda. Što je u hrvatskom slučaju posebno bitno zbog povjerenja koje je u toj borbi, nasuprot zločinima ustaške države, izgrađeno između hrvatskog i srpskog naroda. Uvažavajući sve navedeno, antifašizam danas ne predstavlja samo borbu za nasljeđe i pravo na sjećanje, nego i aktivan otpor sveopćoj ustašizaciji društva na svim poljima.

5. Klerikalizam i sekularna država

Iako je u HDZ-ovoj viziji, još od prvih dana, Hrvatska zamišljena kao zemlja u kojoj bi bila ostvarena simbioza nacionalističkog i klerikalnog pokreta, te unatoč tome što su stvorene sve zakonske pretpostavke da to tako i bude, proces pretvaranja Hrvatske u otvoreno klerikalnu državu danas doživljava vrhunac. Nakon što je povratom imovine i uključivanjem Katoličke crkve u proračun, na način da se i plaće župnicima isplaćuju iz budžeta otvoren proces snažne politizacije ove vjerske institucije, svi daljnji koraci bili su logični. Od potpisivanja Vatikanskih ugovora, uvođenja vjeronauka u škole, čitavog niza nacionalnih medijskih koncesija i sati programa na javnoj radio televiziji, pod izravnom ingerencijom crkve, do vraćanja Katoličko-bogoslovnog fakulteta u sastav javnog sveučilišta i snažne državne potpore Hrvatskom katoličkom sveučilištu. Ne čudi stoga nastojanje crkve da potpuno preuzme i posljednje humanističko-društvene studije koje još uvijek do kraja ne kontrolira, poput zagrebačkog Filozofskog fakulteta, čime bi se zaokružio monopol kojeg bi ostvarili nad čitavom vertikalom obrazovanja.
Nova ljevica smatra ovakvu zamisao nedopustivom, zalaže se za pokretanje procesa revizije Vatikanskih ugovora i smještanje vjeronauka u prostore vjerskih institucija, a ne u javne škole. Na taj način bi se, pored spašavanja sekularnog društva, dokinuo i neravnopravan položaj u kojem se nalaze ona djeca koja ne pohađaju vjeronauk.

6. Reforma obrazovanja

Uvažavajući sve prethodno navedeno, ne čudi otpor kojeg su nacionalističke i klerikalne strukture pružile planiranoj reformi obrazovanja, pri čemu se pravi uzrok te pobune sveo na nezadovoljstvo s modernim i nemitološkim pristupom povijesti i književnosti. S obzirom da je očito na djelu rat za presudni utjecaj na obrazovanje, nema nikakve sumnje da bi se čitav sustav prije svega trebao više cijeniti u državnom proračunu, a potom iz temelja reformirati i modernizirati. Ali ne u smislu da ključni cilj obrazovanja bude stvaranje fah-idiota, nego kritički osviještenog građanina, spremnog i osposobljenog participirati u demokratizaciji društva. Osnovni preduvjet za bilo kakvo nastojanje u tom smjeru, je u tome da se dokine bilo kakav utjecaj Katoličke crkve na javno obrazovanje.

7. Kultura i mediji

Kao suvremenici koji su svjedočili kontrarevolucionarnom pohodu Vlade na sektor kulture, a koji je u tek nešto pristojnijem ruhu nastavljen i danas, savršeno smo svjesni realnosti u kojoj će nacionalistička i klerikalna desnica napravit sve da dokine bilo kakav prostor slobode ili drukčijeg glasa na kulturnom polju. To se neće raditi izravnom cenzurom, nego ideološki motiviranim ukidanjem financiranja svih sadržaja koji ne odgovaraju vladajućoj paradigmi i naravno bez obzira na kriterij kvalitete. Nova ljevica će se stoga boriti prvenstveno protiv takve logike i razumijevanja kulture, a potom i protiv konkretnih politika koje idu u tom pravcu. Jednako kao i slučaju obrazovanja, smatramo da kultura mora imati puno bolji položaj u budžetu i da trebamo izgraditi suvremenu, avangardnu i takvu kulturu koja će biti nacionalno značajna zahvaljujući internacionalnom pristupu i prepoznatoj kvaliteti. To konkretno znači da će nam financiranje nacionalističkih budnica i davorija biti posve strano i da ćemo uvesti civilizacijske kriterije po kojima se mrzilačke tiskovine poput Hrvatskog slova ili Hrvatskog tjednika neće smatrati kulturno vrijednim proizvodima.
Na polju medijske politike osnovna namjera bit će u smanjenju klerikalnog utjecaja na javnom servisu i očuvanje nezavisnosti HRT-a, HINE i Agencije za elektroničke medije od izravnog utjecaja politike. Isto tako, neprofitni mediji moraju biti uvaženi kao važni čimbenici demokratske kulture, a vrijedilo bi razmisliti i o tiskanome javnom mediju.

8. Manjine

Kao što je već navedeno, s obzirom da je Hrvatska konstituirana kao izrazito nacionalistička država u kojoj se Srbi i dalje umnogome doživljavaju kao građani drugog reda, smatramo da je tu praksu nužno dokinuti. To se može napraviti uklanjanjem atmosfere mržnje i uvažavanjem drukčije pozicije i povijesnog iskustva srpskog naroda. Na razini geste to bi značilo prestanak trijumfalističke proslave Oluje u kojoj nema mjesta za žrtve i objektivno promatranje svega onoga što se dogodilo nakon te akcije, ali i afirmacija mirne reintegracije Podunavlja. U konkretnom smislu, rješavanja procesa povratka izbjeglica, potpunu izgradnju još uvijek znatnim dijelom devastirane infrastrukture na ratom zahvaćenim područjima i rješavanje povratka stanova onim građanima kojima su ti stanovi nepravedno oduzeti.
Seksualne manjine moraju imati jednaka zakonska prava kao i svi ostali građani i bilo kakva tematizacija tog pitanja od strane paraklerikalnih udruga je suštinski nedopustiva.
Isto vrijedi i za pravo žena na raspolaganje svojim tijelom.

9. Solidarnost, jednakost i ekonomska demokracija

Čitav niz u uvodnim rečenicama spomenutih nepravdi, proizveo je ogromnu količinu građana koji ne mogu osigurati pristojnu egzistenciju, a koje u političkom prostoru praktično nitko ne zastupa. Tako, pored značajnog broja nezaposlenih i umirovljenika s mizernim primanjima, imamo dosta zaposlenih u privatnom sektoru koji nemaju praktično nikakva sindikalna prava. To se naravno treba zakonski promijeniti.
Jednako tako je činjenica da je najveći broj ugovora o radu sklopljen na određeno vrijeme i da već sada imamo čitavu armiju prekarnih radnika sa nesigurnim i nestalnim primanjima, koji ne samo da ne mogu sebi osigurati pristojnu egzistenciju, nego ne mogu riješiti niti stambeno pitanje, kao ni osnovna osiguranja, mirovinsko i zdravstveno. Jedan od prioriteta socijalne politike mora biti taj da se tim ljudima omogući rješavanje stambenog pitanja, a jedna od mogućnosti bio bi njihov smještaj u državnim stanovima po simboličkim cijenama najma.
S obzirom da je sve veće socijalno raslojavanje dovelo do toga da djeca siromašnih roditelja imaju sve teži pristup kvalitetnom obrazovanju, smatramo da školovanje mora biti potpuno besplatno, s naglaskom na besplatan doktorski studij, kojeg rijetki mogu priuštiti.
Jednu od zanemarenih skupina stanovništva čine i zaštićeni najmoprimci koji su dospjeli u nepravedan položaj, tako što je država ispravljajući jednu nepravdu počinila drugu. O tim ljudima se također nitko ne brine, a smatramo neophodnim rješavanje tog pitanja na način da im se izgrade novi stanovi koje bi bili u mogućnosti otkupiti po istim uvjetima kao i ostali nosioci stanarskog prava.
Razvijanje ekonomske demokracije i participiranje radnika u odlučivanju u poduzećima u kojima su zaposleni smatramo bitnom stavkom svake lijeve politike. Također, imajući u vidu da je interese brojnih radnika u državnim firmama, poput Dalmacijavina, Kamenskog, Uzora i ostalih država propustila zaštititi, držimo neophodnim da država ponudi pravo prvootkupa u vlastitim firmama koje idu u stečaj radnicima te da im eventualnu kupnju subvencionira, a da u slučaju da se to ne dogodi, na svaki mogući način, poreznim olakšicama i pomoći pri kupnji strojeva pomogne zadrugarsku samoorganizaciju radnika. Takvu samoorganizaciju napravili su radnici Kamenskog i Uzora.

10. Javni prostori i participacija građana u odlučivanju

Nakon što je gotovo kompletna društvena imovina rasprodana i upropaštena i nakon što je čitava zemlja počela uglavnom preživljavati od turizma, najvrednija stvar koja je ostala relativno netaknuta je prostor. Ne treba uopće sumnjati kako je posljednjih godina i on prepoznat kao resurs, posebno na obali i kako svugdje gledamo sličan scenarij u kojem lokalna politika u suradnji s investitorima sustavno ignorira zahtjeve građana da ravnopravno sudjeluju u odlučivanju o tome kako vide daljnji razvoj vlastitih sredina. To smo gledali jednako u Dubrovniku, na primjeru Srđa, u Splitu na primjeru Marjana i novih izgradnji u već formiranim kvartovima, u Zagrebu na Cvjetnom i na Savici i u Puli na primjeru Muzila. Drugim riječima, građanima se sustavno uskraćuje pravo javnog i organiziranog djelovanja, što je praksa koju je nužno dokinuti. Bez demokracije u lokalnoj zajednici, nemoguće je ostvariti demokratizaciju društva u cjelini.

11. Internacionalizam i vanjska politika

Uvažavajući ideju da je svaka ljevica prije svega internacionalna, kao i činjenicu da je Hrvatska s jedne strane članica Europske Unije, a s druge duboko uronjena u regionalni, južnoslavenski kontekst, Nova ljevica inzistirat će na povezivanju sa svim sličnim strankama i grupacijama unutar Europe, koji su angažirani na obnovi lijevih ideja i sprečavanju dolaska otvorenih fašista na vlast u europskim zemljama. S druge strane, povezivanjem sa sličnim stranka i grupacijama u regionalnom prostoru, aktivno će raditi na sanaciji posljedica djelovanja ovdašnjih nacionalizama i izgradnji mirovne politike.

Ekonomska politika

Trenutno ekonomsko stanje u kojem se nalazi Republika Hrvatska posljedica je akumuliranog djelovanja triju procesa: korupcije, nacionalizma/izolacionizma i ovisnosti o priljevu stranog kapitala (u formi direktnih stranih investicija i zaduženja), a primarno je obilježeno niskom stopom konkurentnosti hrvatskih poduzeća, niskom stopom zaposlenosti i manjkom povjerenja u državu i javne institucije, uslijed visoke percepcije o raširenosti korupcije te neefikasnosti i rastrošnosti države.

Stoga upravo rješavanje tih problema predstavlja glavni izazov i zadaću Nove ljevice u okviru ekonomske politike. U tom smislu primarno je prakticioniranje internacionalizma i otvorenosti, pri čemu je ključno poticanje otvorenosti hrvatskog društva novim idejama i tehnologijama, nužno potrebnim kako bi Hrvatska završila započetu tranziciju u skupinu zemalja koje svoj ekonomski razvoj temelje na inovacijama i kako bi se dosegla razina konkurentnosti koja bi osigurala održive razine izvoza. Uz to, otvorenost podrazumijeva i podizanje necjenovne konkurentnosti hrvatske ekonomije, i to preko dva kanala:

  • reforme javne uprave na način da se osigura veća efikasnost po jednakoj količini poreznih prihoda države (npr. reformom sustava napredovanja i plaća u javnoj upravi, racionalizacijom sustava lokalne i regionalne samouprave)
  • veće izloženosti sektora znanosti i visokog obrazovanja međunarodnoj konkurenciji i suradnji s gospodarstvom što će rezultirati i povećanjem inovativnosti kompletne ekonomije.

Uvažavajući činjenicu da nepovoljni demografski trendovi u Republici Hrvatskoj dovode u pitanje kratkoročnu ravnotežu kroz geografski neujednačen razvoj i ponudu radne snage, te dugoročno dovode u pitanje održivost sustava javnih financija i mirovinskoga osiguranja, Nova ljevica smatra da val migracija koje nas zahvaćaju predstavljaju neizmjernu važnost i za ekonomsku politiku. Pitanje prihvata imigranata, njihove integracije u društvo i osiguravanja stanovništva u radno aktivnoj životnoj dobi predstavlja kratkoročni, srednjoročni i dugoročni izazov hrvatske ekonomije, te koncept otvorenosti u ekonomskoj politici Nove ljevice također podrazumijeva i otvorenost prema novim ljudima.

Ukratko, pozitivni efekti otvorenosti ogledat će se u strategiji konkurentnosti koja hrvatsku ekonomiju postavlja kao atraktivnu lokaciju i za radnike i za priljev stranog kapitala, koji je neophodan uslijed nesklada domaće razine štednje i potrebnih investicija. Smanjivanje porezne presije radnika i širenje porezne baze, uz istovremenu reformu javne uprave, prvi su koraci u tom procesu i jasni izrazi legitimacije Nove ljevice. U tom kontekstu, povećanje raspoloživog dohotka radnika, koje ne ovisi samo od nižeg oporezivanja dohotka, osigurat će se kvalitetnijim i široko rasprostranjenim javnim uslugama (obrazovanje i zdravstvena zaštita). Cilj je omogućiti vertikalnu mobilnost radnika, naglašavajući princip pozitivnih sloboda i ulogu države u tom procesu, koja se primarno ogleda u ulozi i važnosti obrazovanja, a koja svoj krajnji rezultat ostvaruje u povećanju broja zaposlenih i postizanju ekonomske pravde. Zaposlene osobe povećavaju prihod proračuna, čime se oslobađa dovoljno javnih sredstava za ostale ranjive članove društva i ulaganje u obrazovanje, istraživanje i razvoj, inovacije i zdravstvenu zaštitu. Stoga upravo osiguravanje ekonomske pravde i rasta zaposlenosti predstavlja temeljni cilj ekonomske politike Nove ljevice. Pitanje ekonomske pravde, koje se dosad nije otvaralo u javnom diskursu i ostalo je neopravdano zanemareno, odnosi se na stvaranje okruženja i ekonomskih institucija s jasnim ciljem: osiguravanje jednakih mogućnosti/šansi za sve članove društva.

Imajući to na umu, Nova ljevica će djelovati u smjeru stvaranja uvjeta u kojima se svaki član društva može nositi s izazovima i neizvjesnošću globalizacije i pritom imati jednaku mogućnost pristupa materijalnim resursima kojima se zadovoljavaju potrebe i ispunjavaju svi potencijali pojedinca za dostojanstvenim, produktivnim i kreativnim životom; te osiguravanja razvijene i efikasne zaštitne socijalne mreže kao podrške samoostvarenju svakog člana društva. Navedeno će se ostvarivati kroz visoke javne izdatke u obrazovanje i poticanje privatnih ulaganja u sektor obrazovanja te poreznim poticajima za istraživanje i razvoj, osiguravajući tako sigurnu zapošljivost, te kroz jačanje solidarnosti i svijesti o ulozi poreza u izjednačavanju mogućnosti za zapošljavanje za svakog člana društva, odnosno kroz razvijanje socijalne mreže društva.

Nadalje, kao novi cilj monetarne politike Nova ljevica predlaže ciljanje razine nominalnog BDP-a, čime se HNB ne stavlja a priori na suprotnu stranu naporima vlade usmjerenim na povećanje broja zaposlenih, dok će unutar fiskalne politike djelovati u smjeru smanjivanja regresivnosti poreznog sustava (preko PDV-a) kojim se ugrožavaju građani lošijeg dohodovnog i imovinskog statusa i okrenuti se širenju porezne baze ističući zanemareni princip pravednosti u izgradnji poreznog sustava.
Nova ljevica poticat će jačanje veza sa sindikatima, uvažavajući činjenicu da stranka ljevice mora inicirati, održavati i razvijati to prirodno savezništvo, posebno sa sindikatima u privatnom sektoru te će prilikom formuliranja javnih politika obavezno se koordinirati i konzultirati sa sindikatima.

Također, Nova ljevica će promicati ekonomsku demokraciju i zahtjeve radnika za sudjelovanjem u odlučivanju, pa i u vlasništvu u poduzećima u kojima su zaposleni. Ti napori uključuju privatizaciju poduzeća u djelomičnom ili potpunom vlasništvu države, a u kojem postoji interes radnika i ekonomska opravdanost, kao i porezne poticaje za poduzeća u privatnom vlasništvu koja će dio dobiti ustupati radnicima i pretvarati ih u vlasničke udjele.

Iako će se Nova ljevica jasno legitimirati na političkom polju kroz svoju borbu i zalaganje za poštivanje građanskih sloboda i prava svih manjina, ona će se posebno brinuti i za one koji nisu pripadnici elita i koje muče egzistencijalni problemi (nezaposlenost, neisplata ili neadekvatna visina plaća, blokirani računi, itd), slijedeći pritom univerzalno pravilo: „Najbolja socijalna politika jest politika zapošljavanja“.

Javne politike Nove ljevice proširuju područje borbe izvan područja građanskih sloboda i usmjeravaju ga na ekonomsku demokraciju i borbu za više javnih dobara i usluga. Na taj način, u kratkom roku, osigurava se više raspoloživog dohotka radnicima, što osigurava dovoljno visok iznos domaće potražnje (preko osobne potrošnje) za rast BDP-a i socijalnu koheziju. U srednjem roku napori usmjereni na povećanje necjenovne konkurentnosti domaće ekonomije trebali bi povećati kompleksnost košarice izvoznih proizvoda i preusmjeriti izvore rasta s domaće na inozemnu potražnju. U takvom razvoju događaja, udio plaća kao presudni trošak proizvodnje prestaje biti predmetom spora, jer se konkurentnost cjelokupne ekonomije gradi i stvari ne samo na troškovima proizvodnje već na dodanoj vrijednosti koju kompletno društvo isporučuje.

U izgradnji konkurentne ekonomije koja kao cilj ima povećati broj zaposlenih i postati područje stvaranja nove dodane vrijednosti, Nova ljevica će adresirati brige svih radnika. Ono što sve njih povezuje jest da im raspoloživi dohodak ovisi o efikasnosti javne uprave i pokrivenosti javnim dobrima i uslugama te su im zajednički ciljevi efikasnija državna uprava i pravedniji porezni sustav. Stoga će ekonomska, ali i druge javne politike Nove ljevice (npr. obrazovanje i zdravstvo) koje zajedno osiguravaju vertikalnu mobilnost biti usmjerene upravo ka ostvarenju tih ciljeva.

Budući da troškovi takvih javnih politika zahtijevaju i svojevrsnog „gubitnika“ u kratkom roku, nužno je održavati i zagovarati svojevrsnu koaliciju s elitom. U ovom kontekstu pod elitom se podrazumijeva obrazovana i urbana srednja klasa, predana ideji liberalne demokracije i s jasno izraženim antifašističkim vrijednostima. Upravo stvaranje svijesti o socijalnom kapitalu i izgradnji tolerantnijeg društva u kojoj će ta elita odgajati svoju djecu i uživati u mirovini, znajući da će biti dovoljno visoka jer će im raspoloživi dohodak biti dovoljan uz besplatno zdravstvo i kulturu, predstavlja drugo važno polje na kojem se ideali Nove ljevice poklapaju u slučaju radništva i elite. Kad se tome pridoda i borba za efikasnijom državnom upravom kroz povećanje transparentnosti proračuna i smanjivanje koruptivnih akcija u sustavu javne nabave te zapošljavanja u javnom sektoru, moguće je postaviti temelje za dugoročnu suradnju između radnika i elite, u kojoj kratkoročni ciljevi usmjereni poboljšanju socijalnih uvjeta u najkraćem mogućem roku rezultiraju stvaranjem nove dodane vrijednosti.

Budući da slobodno i neometano funkcioniranje tržišta može dovesti i do sub-optimalnih rezultata, uslijed parcijalnih ciljeva koji nanose štetu ukupnom društvu, ekonomska politika Nove ljevice zagovara pozitivan stav spram uloge države u ekonomiji, koja mora biti usmjerena postizanju jednakih mogućnosti za sve. Uloga države ogleda se u jasnom postavljanju pravila igra, ispravljanju tržišnih propusta i aktivnom sudjelovanju u procesu strateškog planiranja razvoja zajedno sa zainteresiranim investitorima i javnosti. Maksimalizacija ekonomskog blagostanja svih članova društva postiže se u interakciji s privatnom inicijativom, pri čemu država osigurava jednake mogućnosti i privatnim inicijativama i interesima u mjeri u kojoj njihovi parcijalni interesi ne dovode u pitanje javni interes i razvojne planove društva.

Nova ljevica posebno se zalaže i za jačanje meritokracije u javnom sektoru, te reforme u sustavu napredovanja i politika plaća, budući da upravo u tome vidi rješenje za dokidanje trenutnih izvora nekonkurentnosti koji se očituju u institucionalnim karakteristikama hrvatske ekonomije te ih možemo sumirati u 3 skupine: koruptivni i rentijerski karakter poslovnih elita (familijarizam i kronizam/ortački kapitalizam); (ne)efikasnost javnog sektora i (ne)transparentnost proračuna. Familijarizam prevladava u internom ustrojstvu, a kronizam u eksternom djelovanju poduzeća, a kao posljedice, u kratkom i srednjem roku, možemo identificirati pad produktivnosti, zaposlenosti i konkurentnosti nacionalne ekonomije.
Komplementarna postizanju ekonomske pravde jest reforma sustava javne uprave i rješavanje problema korupcije. Pritom cilj ne predstavlja smanjenje veličine države, već povećanje njene efikasnosti. Slaba država, pod utjecajem snažnih interesnih skupina koje onemogućavaju racionalizaciju njene potrošnje u kombinaciji s korupcijom i rentijerski nastrojenim poduzetničkim elitama predstavljaju bitnu prepreku osiguranju ekonomske pravde i održivog rasta zaposlenosti, te rastu konkurentnosti hrvatske ekonomije. Pojam efikasnosti podrazumijeva ne samo veličinu države, već i efikasnost državne potrošnje. Naime, smanjenje veličine države ne osigurava i automatski veću razinu poštivanja vlasničkih prava, etičnosti u ponašanju vlade i prevladavanje korupcije. Time se ne jamči veća nezavisnost sudstva i adekvatna razina javne sigurnosti što su sve conditio sine qua non za povećanje investicijske i osobne potrošnje. Ekonomski program Nove ljevice inzistira na povećanju efikasnosti trošenja javnih prihoda u četiri ključna područja: obrazovanje, zdravstvena zaštita, javna uprava i javne investicije. Najjednostavnije će se to postići smanjenjem korupcije u javnom sektoru i povećanjem transparentnosti u donošenju javnih odluka i raspolaganju javnim resursima (proračunska transparentnost). Efikasna javna uprava, neopterećena korupcijom i politizacijom, koja daje vrijednost za novac i ne ostavlja utisak da porezni obveznik ne dobiva dovoljno javnih usluga sukladno uplaćenim porezima predstavlja osnovu na kojoj se gradi solidarnost i partnerstvo društva i države.

Fiskalna politika
Ekonomska politika Nove ljevice podrazumijeva porezni sustav u kojem se ne zanemaruje princip pravednosti, što podrazumijeva širenje porezne baze i smanjivanje regresivnosti poreznog sustava. Uz najavljeno uvođenje poreza na imovinu/nekretnine, ona uključuje prilagodbu navedenog poreza u vidu postizanja veće pravednosti (progresivnim oporezivanjem nekretnina koje građanima služe za stjecanje prihoda) i poticanja tržišne aktivnosti (kroz posljedično smanjenje cijena nekretnina i oporavak kreditne aktivnosti banaka i nekretninskog sektora), ali i uvođenje poreza na nasljedstvo u prvoj liniji (roditelji-djeca) i tzv. crkvene poreze (financiranje vjerskih zajednica iz poreza koji plaćaju građani koji se izjašnjavaju kao pripadnici pojedinih vjerskih zajednica te preusmjeravanje na taj način oslobođenih javnih sredstava u obrazovanje, znanost i istraživanje). Nadalje, ona podrazumijeva potpuno poštovanje pristupa tzv. sintetičkog poreza na dohodak na način da se u dohodak uključe i prihodi od iznajmljivanja apartmana i soba. Proširenjem porezne baze i priljevom dodatnih poreznih sredstava, osiguralo bi se dovoljno sredstava kojima bi se moglo pristupiti smanjenju javnog duga i osiguravanju dugoročne stabilnosti fiskalnog sustava.

Najbolji način ostvarivanja ekonomske pravde jest izgradnja poreznog sustava koji vodi računa o postizanju ravnoteže između principa efikasnosti i principa pravednosti koji se ogleda u progresivnom oporezivanju (pojedinci koji imaju „više“, uplaćuju više u porezni sustav). Na taj rješavamo problem nejednake raspodjele dohotka i bogatstva (što je tržišni propust koji je nerješiv bez državne intervencije) i osiguravamo javne prihode iz kojih se financira izgradnja infrastrukture, rad socijalnih službi, obrazovanje, zdravstvo i kultura. Na taj način osiguravamo dostojanstven, produktivan i kreativan život radnika u Republici Hrvatskoj i umanjujemo regresivnost poreznog sustava koji se temelji na prihodima od PDV-a (regresivan oblik oporezivanja koji uzima najviše od najsiromašnijih).

Istodobno uz uvođenje već navedenih poreza, planira se uvođenje i tzv. ekoloških poreza (npr. oporezivanje putničkih letova, porez na onečišćenje zraka i dr.) kojima bi se porezni sustav iskoristio za osiguranje pravednosti i „kažnjavanje“ štetnih oblika ponašanja, kao što je slučaj s zagađivanjem.

Dodatna sredstva na prihodnoj strani proračuna i postignuta pravednost u oporezivanju, ne bi povlačila sa sobom istodobno povećanje i rashodne strane proračuna. Uzevši u obzir visoku razinu javnog duga, u uzlaznoj strani ciklusa dobivena sredstva iskoristila bi se za smanjenje javnog duga kako bi se osigurao „manevarski“ prostor za poticanje agregatne potražnje u fazi recesije. Time se fiskalna politika ne bi koristila kao sredstvo osiguranja od recesije, već kao alat kojim se izlazi iz recesije, a u fazi ekspanzije „ne istiskuje“ privatni sektor. Nadalje, racionalizacija javne uprave rezultirala bi i smanjenjem državne potrošnje što bi u kombinaciji s proširenom i pravednijom poreznom bazom oslobodilo prostor za smanjenje visine postojećih poreza (izravnih i neizravnih).

Budući da je kao glavni cilj ekonomske politike postavljeno povećanje zaposlenosti, porezna i fiskalna politika podrazumijevala bi olakšice za zapošljavanje i prijavu radnika na neodređeno, kao i za ulaganje i pokretanje tzv. „zelenih“ industrija, te uključivanje radnika u vlasničku strukturu.
Unutar fiskalne politike posebna pažnja bit će stavljena i na održivo upravljanje javnim dugom, proračunsku transparentnost te fiskalnu decentralizaciju sukladno načelima fiskalne održivosti i teorijama fiskalnog federalizma.

Monetarna politika
Ekonomska politika Nove ljevice podrazumijeva postavljanje novog cilja u monetarnoj politici: ciljanje nominalne razine BDP-a. Na taj način se proširuje shvaćanje pojma stabilnosti, povrh stabilnosti cijena i tečaja, na stabilnost rasta ekonomije i zaposlenosti. Napuštanje stabilnosti cijena kao jedinog i isključivog cilja monetarnih vlasti osigurat će ponovno ekonomskoj politici toliko potrebnu koordinaciju fiskalne i monetarne politike, a socijaldemokraciji podlogu za traženje od monetarnih vlasti da se aktivno uključe u rješavanje glavnog problema hrvatske ekonomije – niske stope zaposlenosti. Ciljanjem stope rasta koja uključuje u sebi i stopu inflacije, centralna banka može aktivno pridonijeti borbi za povećanjem radnih mjesta, a što dosad nije bio slučaj.

Uzimajući u obzir da HNB ima funkcijsku neovisnost, postavljanje novog cilja značit će i otvaranje mogućnosti za nove instrumente/aktere unutar monetarne politike od kojih su dva ključna: selektivna kreditna politika usmjerena izvozno orijentiranim sektorima i osnivanje izvozne banke koja bi na jeftiniji i efikasniji način financirala izvoz.
Budući da je stav Nove ljevice da je problem izvozne konkurentnosti prvenstveno necjenovnog, odnosno kvalitativnog karaktera dobara i usluga koje se izvoze, odnosno institucionalnog okruženja u kojem poduzeća djeluju u Hrvatskoj, tečajne manipulacije s ciljem postizanja cjenovne konkurentnosti (deprecijacija nominalnog tečaja) nisu u fokusu monetarne politike. Mogućnost korekcije tečaja prilikom ulaska u EMU, odnosno za vrijeme u kojem će Hrvatska biti unutar ERM mehanizma (do 15 posto vrijednosti sukladno postojećim pravilima) ostavlja se kao otvorena opcija.

Suprotno opće raširenom mišljenju o tržištu rada u Hrvatskoj po kojem je ono rigidno i pretjerano regulirano što smanjuje mogućnost stvaranja novih radnih mjesta, treba istaknuti da je ono prvenstveno segmentirano i to na dva dijela: radnike u privatnom i javnom sektoru. Dok potonji uživaju puna prava i zasluženu zaštitu, radnici u privatnom sektoru su izloženi Zakonu o radu koji je izuzetno fleksibilizirao radne odnose i velik dio njih osudio na zaposlenja temeljem ugovora na određeno vrijeme, zapošljavanje preko posredničkih agencija, prekarnost i situaciju u kojoj sindikati ili ne postoje ili je njihov utjecaj na radnička prava zanemariv. Fokus nove politike treba biti na povećavanju tzv. stopa tranzicije iz ugovora na određeno na ugovore na neodređeno vrijeme, a ne daljnjoj fleksibilizaciji i nesigurnosti radnih odnosa budući da ona i tako pogađa samo radnike zaposlene u privatnom sektoru i već je dovoljno visoka.

Povećanje broja zaposlenih, a prvenstveno broja zaposlenih na neodređeno vrijeme (uz porezne poticaje) smanjit će i financijska isključenost dijela stanovništva koji su, uslijed nesavršenosti tržišta kapitala, diskriminirani prilikom apliciranja za kredite. U tom smjeru potrebno je postaviti i sustav aktivnih politika na tržištu radne snage (prekvalifikacije i doškolovanja unutar prvih šest mjeseci od gubitka radnog mjesta) koja će biti spuštena na regionalnu razinu i na taj način najbrže reagirati s obzirom na potrebe i potražnju regionalnog i lokalnog tržišta rada.

Socijalna politika

Sva politika Nove ljevice je socijalna politika, usmjerena na uklanjanje nejednakih polaznih mogućnosti i na pravednu distribuciju.

Nova ljevica se zalaže za socijalnu državu te socijalnu politiku koja će zadovoljiti  potrebe svojih građana, kao i specifične potreba žena, manjina, osoba s invaliditetom, odnosno svih manjinskih, marginaliziranih i skupina sa specifičnim potrebama. Nova ljevica smatra da je to ostvarivo smanjenjem dijela proračuna namijenjenog vojsci, tajnim službama i policiji. Sigurnost, pa time ni socijalnu, Nova ljevica ne vidi u kupovini vojne opreme ili jačanju represivnog aparata već u pravu svake osobe na dom, na sigurnost od nasilja i siromaštva. Sukladno tome, Nova ljevica se zalaže za prenamjenu dijela vojnog proračuna u socijalne i zdravstvene svrhe, za obrazovanje i poboljšanje ekonomskog statusa svih građana.

Stav je Nove ljevice Socijalna politika u Hrvatskoj ne daje kvalitetne odgovore na aktualnu situaciju na tržištu rada koju obilježavaju visoka stopa nezaposlenosti,  ‘fleksibilizacija’ i ‘outsorcing’, a isto tako samohrani roditelji, seosko stanovništvo, osobe treće dobi i osobe s invaliditetom ne uživaju status kakav im je potreban. Radno sposobnim, a nezaposlenim osobama, na primjer, ograničena je mogućnost dobivanja socijalne pomoći, a seoske žene praktički i ne mogu ostvariti socijalnu zaštitu.
Temelj za socijalne zahtjeve Nova ljevica pronalazi u Ustavnoj odredbi o Hrvatskoj kao socijalnoj državi.

Stav je Nove ljevice da se socijalna politika ne smije zasnivati na nepouzdanom sustavu pomoći i nadoknada uz prizivanje donatorstva i dobrotvorstva već na trajnoj solidarnosti mreže javnih usluga. Umjesto naknadnog kompenziranja šteta (trenutno smiješno nedostatnoga) valja stvoriti bezuvjetnu makar i minimalnu socijalnu sigurnost.

Stoga se, umjesto sužavanja socijalnih prava Nova ljevica zalaže za uvođenje garantiranog temeljnog osobnog dohotka za sve građane.

Nova ljevica također smatra da zajednička i javna dobra treba sačuvati i povećati, što uključuje školovanje, zdravstvo, infrastrukturu, sudjelovanje u kulturi.

Kako socijalna sigurnost nije zajamčena ni aktivnim sudionicima u radnom procesu, Nova ljevica na ekonomskom području polazi od borbe za minimalni dohodak koji jamči pristojan život, a protiv prekarijata, te uzima u obzir da na visinu raspoloživog dohotka osim visine poreza i osobnog odbitka jednako utječu i javna dobra i usluge koje pruža država. Stoga se Nova ljevica u svom djelovanju vodi time da plaćanje odlaska liječniku ili obrazovanje djece smanjuje raspoloživi dohodak radnika, dok javno financiranje javnih usluga čini radnika u realnim terminima bogatijim. Isto tako, Nova ljevica se zalaže za omogućavanje dopunskog rada čiji iznosi prate troškove života bez plaćanja dopunskih poreza i doprinosa te bez gubitka ili zamrzavanja stečenih mirovinskih prava.

Uvažavajući problem niske zaposlenosti, Nova ljevica zalaže se da se subvencije za zapošljavanje mladih proširi i na druge skupine nezaposlenih. Također, Nova ljevica smatra da je uspostava ravnopravnog socijalnog dijaloga i partnerstva prvi stupanj borbe za nove modele privređivanja i sudjelovanja u upravljanju poduzeća te će djelovati u tom smjeru.

U okviru brige za djecu, Nova ljevica se zalaže da skrb za predškolsku djecu osim funkcije odterećivanja roditelja ima i socijalizacijsku funkciju i funkciju nadoknađivanja učinka socijalnih razlika. Nova ljevica se stoga zalaže za besplatne i dostupne jaslice i vrtiće za sve, njihov rad u dvije smjene, a za djecu samohranih roditelja i onu iz siromašnih obitelji besplatne usluge. Stav je Nove ljevice da pravo na besplatno školovanje uključuje udžbenike, prijevoz u školu i topli obrok te posebnu skrb za marginalna područja i izravnavanja razlike u standardima, a na višim stupnjevima školovanja uključuje i javne stipendije. Također, Nova ljevica se zalaže za dječji doplatak koji prati troškove života i koji se redovito isplaćuje te za redovitu isplatu istovjetnih naknada za nezaposlene žene.

Isto tako, Nova ljevica se zalaže za jasno definirane zakonske okvire pomoći ženama (rodni proračun) te za socijalnu sigurnost za seoske žene, odnosno njihovo pravo na dostatnu zasluženu mirovinu.

Kao dio socijalne politike, ali ujedno i doprinosa ujednačenom regionalnom razvoju Hrvatske, Nova ljevica se zalaže za državne subvencije za razvoj ekološki prihvatljivog javnog stanovanja, odnosno izgradnju državnih / lokalnih stanova za potrebe građana bili oni u socijalnoj potrebi ili su potrebni lokalnoj zajednici kao stručnjaci (liječnici, logopedi i sl. – koje lokalna zajednica može privući dajući im stan uz povoljnu najamninu) te za javni prijevoz sufinanciran od lokalnih zajednica koji omogućuje pokretljivost stanovništva u lokalnom području i sprečava izolaciju i nemogućnost korištenja usluga (zdravstva, školovanja, poslova i sl.)

U okviru provedbe svih politika, Nova ljevica vodi se pravom na uključenost, odnosno vodi računa o osobama s invaliditetom i drugim ranjivim skupinama.

Stav je Nove ljevice da socijalna sigurnost starijih osoba pretpostavlja javnu mrežu neprofitnih ustanova, centara za dnevni boravak, usluga posjećivanja i dostavljanje prehrane.

Općenito, Nova ljevica smatra da postojeće socijalne službe ne smiju funkcionirati kao instancije nadzora i kažnjavanja i provođenja mjera štednja, nego kao mjesta dobrodošlice i uključivanja marginaliziranih i ranjivih skupina. Čitav sustav mora djelovati transparentno, poštujući dostojanstvo primatelja usluga. U tom smislu., Nova ljevica se zalaže da Hrvatski sabor ima stvarnu kontrolu nad predviđenim i utrošenim sredstvima za socijalnu zaštitu te se zalaže za dostupnost informacija o socijalnim pravima.

Prostorne politike

U skladu s temeljnim načelima Nove ljevice, prostorne politike zasnivaju se na polidisciplinarnom pristupu prostornom planiranju, usklađene su s integralnim gospodarskim razvojem te koncipirane s ciljem socijalne pravednosti i zaštite okoliša.

Koncept javnog interesa jedan je od ključnih legitimirajućih temelja planiranja koji je tranzicijom doveden u pitanje. Nova ljevica snažno će se zalagati za njegovu reafirmaciju u svim aspektima prostornih politika. Javni se interes u pravilu štiti razgraničenjem prostora za javne namjene od ostalog prostora primjenom odgovarajućih prostornih normi i standarda, vodeći pri tome računa da svi korisnici podjednako snose teret razgraničenja. Prostori kojima se osiguravaju Ustavom zagarantirane javne funkcije, odnosno sve što se zasniva na vrijednostima iz domene osnovnih ljudskih prava, prava građanina na sigurnu socijalnu i životnu sredinu, čini javno dobro čije očuvanje i unaprjeđenje jest javni interes.

Temeljna organizacija namjene i korištenja prostora za cilj ima osigurati prostorno-planske pretpostavke za diversifikaciju gospodarskih djelatnosti čime se izbjegava svođenje hrvatske ekonomije na monokulturu turizma, odnosno ugostiteljstvo i trgovinu, a u kontekstu globalnog tržišta i lokalnih uvjeta za život.

Prostornim planiranjem potrebno je osigurati horizontalnu usklađenost prostornih planova sa strateškim i sektorskim dokumentima iste razine te vertikalnu usklađenost s ciljevima i interesima izraženima u dokumentima više razine, odnosno šireg područja, vodeći računa o ustavom zajamčenoj autonomiji lokalnih jedinica i principu supsidijarnosti prema Europskoj povelji o lokalnoj samoupravi.

Nova ljevica će se zauzimati da se trend derogiranja prostornog planiranja, kao svjesne društvene djelatnosti, a koji je posljedica neoliberalne paradigme o minimalističkoj ulozi države u razvojnim procesima, zaustavi i izmijeni u korist građana putem odgovorne javne politike.

Prostorne politike Nova ljevica sagledava u kontekstu decentralizacije i regionalizacije. Objekti i sadržaji od nacionalnog ili regionalnog značaja trebaju se planirati u skladu s prostornim i razvojnim lokalnim kontekstom uz aktivno sudjelovanje lokalne zajednice, jer će samo tako biti podržani od građana čime se postiže vlasništvo nad planom kao važnim uvjetom uspješne realizacije.

Nova ljevica se zalaže za demokratski sustav odlučivanja u oblasti prostornog planiranja i upravljanja. Odluke u oblasti prostornih politika ne mogu se donositi sa stajališta dnevno-političkih interesa, a znanstvena i stručna rješenja nužno je preispitivati u slobodnoj i široko organiziranoj javnoj raspravi. Nova ljevica snažno se zalaže za jasne i transparente procedure donošenja planskih dokumenata uz uključivanje svih zainteresiranih aktera, civilnog društva i građana i to u svim fazama planerskog postupka, od definiranja temeljnih ciljeva i programskih polazišta prostornog/urbanističkog plana pa do njegove evaluacije. Sadašnji institut javne rasprave koja dolazi prekasno i nema naročit učinak, treba zamijeniti proaktivnim sudjelovanjem stručne javnosti, predstavnika javnog i civilnog sektora te građana, a putem seminara i radionica uz stručno vođenje planera na principima deliberacije formulirati ključne ciljeve za definiranje planskih rješenja u kojima su usklađeni javni i privatni/partikularni interesi, pri čemu pojedinačni ne smiju štetiti zajedničkima.

Kulturna politika

U skladu sa svojim temeljnim političkim načelima Nova ljevica se na području kulture zalaže za kulturnu politiku koja potiče ukupni društveni razvoj, osigurava stručnu neovisnost, pluralizam i raznolikost te jednake mogućnosti razvoja svim kulturnim subjektima i široku dostupnost kulture ne samo kao konzumacije/potrošnje nego i kao samoizražavanja i kreativnog rada građanima. Nadalje, Nova ljevica se zalaže za uspostavu šireg javnog dijaloga, veću stručnost i participativnost u odlučivanju te bolju valorizaciju i praćenje korištenja javnih financija u području kulture negoli je to danas slučaj.

Nova ljevica smatra da se kulturu treba tretirati kao razvojni sektor koji ravnopravno sudjeluje i osnažuje ukupni gospodarski, ekonomski i društveni položaj zemlje. Istovremeno, Nova ljevica smatra da područje kulture treba posebno štititi od neoliberalnih prioriteta profitabilnosti i iskoristivosti te „izvrsnosti“ koja se mjeri financijskom dobiti. Sukladno tome, Nova ljevica se oštro protivi percepciji kulture kao potrošača državnog novca i parazita na leđima “realnog sektora” i nastojat će pokazati da je kulturna i kreativna industrija u nas i do sada bila važan čimbenik gospodarskog razvoja (kroz prinos proračunu, zapošljavanje) te da u budućnosti treba učiniti mnogo više da se ona i u Hrvatskoj – kao što je slučaj u Europi – doista preobrazi u jednu od najbrže rastućih i najpropulzivnijih industrija. Isto tako, Nova ljevica smatra kako se logika profita, kapitala, rasta i sl. ne može primijeniti u sferi kulture te se kulturne politike Nove ljevice vode i razvijaju iz kulturnih, a ne iz ekonomskih razloga. Stav je Nove ljevice da ulaganje u kulturu treba biti prioritet u hrvatskim javnim politikama i da se samo takvom promjenom smjera u hrvatskoj politici može doći do znatnije modernizacije i razvoja cjelokupnoga društva. Kulturna politike Nove ljevice polazi od toga da kultura aktivno participira u svim segmentima društvenih odnosa i aktivno utječe na ukupni društveni razvoj, pa se shodno tome i u kulturi artikulira borba za ostvarenje pravednijeg, otvorenog, građanskog i sekularnog društva.

Uslijed dosadašnjeg tretiranja kulture kao marginalne djelatnosti i svojevrsnog identitetskog ukrasa bez razumijevanja njezine uloge u ukupnom društvenom razvoju s jedne strane, te kao poligona za uspostavu stranačkih i naglašeno ideoloških paradigmi s druge strane, kultura je danas u javnim politikama svojevrsno zapušteno polje, odnosno polje na kojemu su se ciljano razbuktavale ideološke borbe. Stav je Nove ljevice da poziciju kulture u društvu treba na više načina ojačati, jedan od njih je i povećanje proračunskih izdvajanja čime bi se konkretno pokazalo povjerenje države u kulturu i njezine pozitivne učinke na društvo u cjelini, za razliku od dosadašnjih tek deklarativnih izjava o važnosti kulture sadržanih u brojnim strateškim dokumentima, koje nisu pratila i adekvatna financijska izdvajanja, već i sasvim suprotno, smanjenja tih izdvajanja i ukupna degradacija kulture unutar javnih politika, pa shodno tome i njena marginalizacija na cijelom društvenom polju, u javnosti i medijima.

Nova ljevica smatra da kulturu u Hrvatskoj treba demokratizirati, odnosno osloboditi je utjecaja neokonzervativnih, neoliberalnih, nacionalističkih, ksenofobnih politika te autoritarnih načina upravljanja. U skladu s time treba omogućiti da kultura bude prostor artikulacija različitih, i postojećih i inovativnih, ideja i praksi, prostor stabilnoga daljnjeg razvoja niza subjekata, ali i otpora i afirmacije do sada slabo vidljivih, neprivilegiranih ili marginaliziranih pojedinaca i zajednica.

Nova ljevica nadalje želi promišljati kulturu kao javno dobro, odnosno kao simboličko mjesto susreta različitih kulturnih identiteta, otvorenih debata i refleksija o temama koje su od interesa građanima. Temeljni zadatak kulturne politike je promocija i zaštita javne funkcije kulture, odnosno djelovanje u zaštiti kulture kao svima dostupnog javnog dobra. Sukladno tome, u kulturnoj politici je potrebno voditi računa o osiguravanju jednakih uvjeta za razvoj svim djelatnostima i u raspodjeli proračunskih sredstava ne favorizirati niti jedan segment kulturne proizvodnje i mehanizam kulturnoga razvoja te time poticati pluralnost i raznolikost kulturne proizvodnje. Kulturna politika također treba osiguravati ravnomjerni razvoj cijeloga sustava te brinuti i o stvarateljima/autorima, i o prenositeljima/produkciji, i o korisnicima/publici. To konkretno znači da bi se aktualna praksa u pojedinim područjima po kojoj se najviše brine o produkciji, dok se zanemaruje publika te malo pomaže i štiti autorski rad, trebala promijeniti.

Nova ljevica se zalaže za uspostavu šireg dijaloga svih dionika kulturne proizvodnje te prestanak prakse dominantnog političkog utjecaja na kulturnu politiku, ponajviše na odluke o financiranju kulture i upravljanju javnim ustanovama. Smatramo da svi moraju imati jednake mogućnosti i jednake šanse, a da će se onda sama kulturna scena dalje profilirati prema kulturnim vrijednostima i stručnim kriterijima. Veća demokratičnost u kulturi mora se postići na svim razinama upravljanja i odlučivanja, pa je tako nužno uvesti niz mjera koje će jačati uključivanje struke u odlučivanje o strategijama kulturnog razvoja, zakonima i prioritetima u kulturnim programima. Nužno je također izraditi detaljnije kriterije vrednovanja pojedinih kulturnih programa, uspostaviti jače mehanizme praćenja trošenja proračunskih sredstava i osigurati neovisnost stručnih savjetodavnih tijela u kulturi. U odlučivanju i valoriziranju pojedinih programa nužno je snažnije uključiti sve dionike: neovisne stručnjake i profesionalce, institucije, umjetnike, širu javnost i korisnike kulture. Nova ljevica zagovara da odluke kulturnih vijeća osnovanih pri Ministarstvu kulture postanu obvezujuće za politiku i temeljene na stručnim, definiranim i transparentnim kriterijima.

Nova ljevica također odbacuje ideju kulturne politike fokusirane na unutarnje raspodjele moći i resursa. Sukladno tome, Nova ljevica se zalaže da se ravnatelje ključnih kulturnih institucija bira po stručnim, a ne političkim kriterijima, na temelju javnih natječaja i prosudbi stručnih i neovisnih tijela, te da se smanji utjecaj samoga ministra kulture i čelnih ljudi lokalnih uprava. Isto tako, Nova ljevica se zalaže i za mjere unapređenja i osiguranja neovisnosti rada javnih institucija, kroz razvijanje boljeg sustava evaluacija i valorizacija programa, jačanje stručnosti na račun političke podobnosti, razvijanje senzibiliteta za specifične potrebe pojedinih sredina te njihovo jače uključivanje u napredne društvene procese. Potrebno je i dokinuti postojeći jaz između doživotnog zaposlenja u institucijama s jedne strane i prekarnog, ugovornog rada bez socijalnih prava, s druge strane. Profesionalce bi valjalo honorirati prema stručno evaluiranim rezultatima, umjesto fiksnim plaćama temeljenim na radnom stažu.

Također, Nova ljevica se zalaže i za osnaživanje novih oblika civilno-javnih partnerstava, odnosno institucija koje će snažnije potaknuti i stabilizirati kulturno djelovanje neprofitnog, civilnog i privatnog sektora. Takve institucije mogle bi proizvesti sinergiju stabilnih institucionalnih uvjeta i dinamičnost kulturne proizvodnje vaninstitucionalnog polja.

Posebno osjetljivim i zapuštenim sektorom Nova ljevica smatra područje medijskih politika. Osim izrade odgovarajućih zakonskih akata i planova kojima će se osigurati neovisnost, stručnost i programska kvaliteta u javnim servisima, smatramo da je potrebno posebno regulirati i raznim mjerama stimulirati i medije trećeg sektora, neprofitne medije različitih programskih i uređivačkih preferencija koji će unijeti novu dinamiku i proširiti tematski krug na hrvatskoj medijskoj sceni. Medijska politika treba uključiti i osmišljavanje cijelog niza novih mjera i mehanizama poticaja razvoja medijskog pluralizma te biti neka vrsta zaštitnika kvalitete i raznolikosti medija pred udarom politike, tržišta i oglašivačke industrije.

Općenito, stav je Nove ljevice da je učinkovitu kulturnu politiku potrebno artikulirati kroz uključujući, dijaloški i široko participativni model koji bi uključio struku i različite aktere, a nikako ne smije biti rezultat isključivo stranačkih promišljanja niti prostor artikulacije ideja, interesa i aktivnosti političkih elita. Kulturni sustav Nova ljevica želi promišljati cjelovito, vodeći računa o aktualnoj isprepletenosti kulturnih djelatnosti i nužnosti njihove čvršće povezanosti u budućnosti. Jednako tako namjera je potaknuti povezivanje s drugim djelatnostima, uključivanje u druge javne politike i ojačati suradnju s drugim ministarstvima i resorima.

Poseban segment o kojem treba voditi računa jest način povezivanja kulture i turizma, kako bi se izbjegle opasnosti koje nosi neosmišljeno i stihijsko povezivanje ovih sektora: komodifikacija same kulture, „izmišljanje tradicije“ i falsificiranje autentičnosti, zanemarivanje suvremenih i kritičkih izraza, uvođenje sezonske logike u kulturu, uništavanje kulturnih resursa i sl. Međusektorsko povezivanje kulture i turizma je dobrodošlo, ali ono nipošto nije prioritet niti može trasirati smjer ukupne kulturne politike.

Razumijevajući područje kulture kao područje razmjene, prepletanja, spajanja i razmimoilaženja, ukratko otvorenoga kontakta i „borbi“ značenje, ideja i praksi, Nova ljevica se zalaže za kulturnu politiku koja će omogućavati uključivost, a ne isključivost i biti otvorena prema svijetu, prema drugim i drukčijim iskustvima, a ne zatvorena u lokalnom i nacionalnome getu. Nova ljevica želi ojačati vidljivost hrvatskih umjetnika i kulture na međunarodnoj razini i potaknuti nizom mjera i aktivnosti veću dinamiku u sferi razmjene i kulturnih kontakata.

Sukladno tome, Nova ljevica se zalaže za stvaranje suradničkih programa koji bi bili usmjereni na dugoročno međunarodno umrežavanje institucija i kulturnih dionika, kao i onih koji se temelje na razmijeni znanja i vještina unutar regije Jugoistočne Europe jer su se dosadašnja iskustva, temeljena na aktivnostima i entuzijazmu pojedinaca i unutar civilnog društva, pokazala plodonosnima. Prioritet takve kulturne politike mora biti otvaranje prema različitim praksama suradnje, povezivanja i zajedničkog djelovanja.

Nova ljevica podržava ideju kulture kao mjesta otvaranja društvenih procesa i stvaranja društvene kohezije osobito važne u doba političkih kriza jer smatramo da kulturni kontakti, migracije, mobilnost i međukulturni dijalog smanjuju društvenu nepravdu te povećavaju solidarnost, ravnopravnost i kulturni kapital.

Nova ljevica konačno među svoje prioritete stavlja i jače povezivanje kulture sa znanošću i obrazovanjem te smatra ta tri područja prioritetnima za uspostavu stabilnog, dugoročnog društvenog razvoja i modernizacije. Reforma obrazovanja, između ostaloga, treba potaknuti i stvaranje nove publike i senzibilizaciju mladih za različite kulturne sadržaje. Dosadašnji koncepti razvoja publike temelje se na ispunjenju kvantitativno postavljenih ciljeva rasta broja posjetitelja kulturnih događanja, ali takav model komodifikacije i spektakularizacije kulture ne zadovoljava koncept kulture kao javnog dobra. Stoga Nova ljevica uzima kao zadatak nalaženje modela, kroz inovativne umjetničke prakse te prožimanja obrazovanja, znanosti i kulture, koji će poticati stvaranje nove publike i sudionika kulturnog života.

Odgojno-obrazovna politika

Odgojno-obrazovnu politiku Nova ljevica temelji na principima: osuvremenjivanja javnog obrazovanja, kvalitetnog i jednako dostupnog obrazovanja, pluralizma, demokratičnosti i usmjerenosti ka humanističkim vrijednostima.

Stav je Nove ljevice da je „Društvo znanja“ moguće je ostvariti tek povećanjem i ujednačavanjem kvalitete odgoja i obrazovanja na svim razinama, te osiguranjem jednakih uvjeta odgoja i obrazovanja u svim dijelovima Republike Hrvatske. Isto tako, stav je Nove ljevice da se smisao odgojno-obrazovnog procesa nije stvaranje radne snage, nego stvaranje cjelovite osobe. Zalažući se prije svega za razvijanje kritičkog duha, umjesto bespogovornog usvajanja golemog broja informacija, Nova ljevica smatra da će se ovakvom odgojno-obrazovnom politikom u Republici Hrvatskoj stvoriti uvjeti za obrazovanje slobodnomislećih i odgovornih građana, a ne podanika.

Nova ljevica zalaže se za osuvremenjivanje javnog obrazovanja u sadržajnom i metodičkom pogledu, te za zamjenu „hipreskolastike“ istraživačkom i praktičnom nastavom. Modernizacijski procesi odgojno-obrazovnog sustava naslanjanju se na potrebu za izradom i uvažavanjem dugoročne i kontinuirane odgojno-obrazovne strategije te njezine provedbe bez uplitanja političkih elita i bez politizacije obrazovanja. Jedna od temeljnih postavki te strategije je produžetak cjelovitog općeg obveznog odgoja i obrazovanja na 9 godina, što uz zadržavanje trajanja srednjoškolskog odgoja i obrazovanja, ujedno znači i produljenje trajanja cjelokupnog dovisokoškolskog odgoja i obrazovanja.

Uz aktivno promicanje korištenja informacijsko-komunikacijskih tehnologija, istodobno je nužno raditi na sustavnom smanjivanju i uklanjanju socijalno uvjetovanih razlika u odgoju i obrazovanju te poticati razvoj otvorenih i besplatnih digitalnih obrazovnih sadržaja.
Nova ljevica zalaže se za ostvarenje jednakih šansi za sve: od stipendiranja do provjere znanja na prijelazu iz jedne odgojno-obrazovne razine u drugu. Jednake šanse za sve odnose se i na podizanje kvalitete strukovnih škola koje pohađa 70% generacije. Smanjivanje nejednakosti u pristupu i uključenosti moguće je kroz aktivne mjere obrazovne politike. Potrebno je uvesti sustav rane identifikacije i pravovremene, stručne i kontinuirane podrške za djecu i učenike s poteškoćama, darovite te učenike u riziku od ispadanja iz sustava. Također, potrebno je uvesti besplatan produženi boravak u svim osnovnim školama za svu djecu do 16. godine života. Potrebno je uspostaviti sustav ranog prepoznavanja rizika napuštanja školovanja kroz razradu i uvođenje sustava evidencije i praćenja pojave, razvoj mehanizama rane intervencije te osiguravanje postupaka ponovnog vraćanja učenika koji su prekinuli školovanje u sustav da bi uspješno završili svoje obrazovanje. Također, potrebno je osigurati cjelovit sustav podrške djeci i učenicima koji uključuje koordinaciju različitih službi.

Nacionalni kurikulum donosi se na državnoj razini, ali potrebno je ojačati i osigurati školski pluralizam. To se odnosi na postojanje raznovrsnih škola (primjerice, vjerskih i privatnih s pravom javnosti), na obrazovanje koje se odvija kod kuće, ako je potrebno ili željeno, ali u svim slučajevima mora bit osigurano ovladavanje sadržajima nacionalnog kurikuluma po završetku školovanja na jednoj razini.

Demokratičnost mora biti primijenjena kao načelo na svim razinama, od postavljanja ravnatelja, koji bi za tu funkciju morali imati licencu do profesionalizacije učiteljskog zanimanja. Depolitizacija ravnateljstva upravo se postiže kroz licenciranje ravnatelja.
Podizanje autonomije u radu odgojno-obrazovnih ustanova i radnika nužno će dovesti i do povećanja društvenog ugleda odgojno-obrazovnih radnika. Škola mora biti svjetonazorski otvorena i inkluzivna; u ekološkom pogledu umjesto održivog rasta zagovaramo „odrast“; etički kodeks treba jednako vrijediti za sve dionike – ravnatelje, nastavnike, učenike i roditelje. Pravila trebaju biti sastavljena kroz demokratičan i transparentan proces, moraju biti obznanjena i službeno prihvaćena. Razredna pravila sastavljaju sami učenici, a ona se u slučaju potrebe mogu istom procedurom mijenjati. Moguće je, primjerice, na razini škole odrediti i pravila odijevanja, što nužno ne znači „ školske uniforme“, ali potrebno je uspostaviti određene prihvatljive standarde koji neće uvećavati socijalne razlike među djecom i mladima.

U svrhu saniranje postojećeg nezadovoljavajućeg stanja u području odgoja i obrazovanja Nova ljevica zalaže se za hitnu provedbu sljedećih mjera:

  • Povećanje izdvajanja za obrazovanje na 5% BDP-a;
  • Osnaživanje socijalne funkcije škole
  • Poboljšanje materijalnih uvjeta obrazovanja i nositelja obrazovnih procesa
  • Oslobađanje obrazovnih sadržaje indoktrinacije i dogmatičnosti
  • Odgajanje za interkulturalnost i toleranciju.

Uz to, kao dugoročnu mjeru, Nova ljevica podupire nastavak rada na Cjelovitoj kurikularnoj reformi (CKR) kakva je osmišljena prije njena prekida u ljeto 2016. U ostvarenju reforme zalažemo se za nastavak suradnje s organizacijama civilnog društva, koje već niz godina rade kvalitetne neformalne odgojno-obrazovne programe i projekte, ugledajući se na primjere dobre prakse iz zapadnoeuropskih zemalja. Ti projekti mogu bitno pridonijeti neophodnim promjenama u hrvatskom obrazovnom sustavu: u edukaciji nastavnika i ravnatelja, metodologiji poučavanja, sadržajnim nadopunama poput Zdravstvenog i Građanskog odgoja, te svih onih područja koja utječu na razvijanje kreativnosti i kritičkog mišljenja kod djece i mladih.
Preduvjet za ove promjene jest demokratizacija škole i njezinog sustava, koja će biti moguća uz:

  • Provedbu Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije (2014.)
  • Daljnju provedbu Cjelovite kurikularne reforme na način na koji ju je osmislila i vodila Ekspertna radna skupina do ljeta 2016.
  • Povećanje dostupnosti ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja kroz intenzivna ulaganja
  • Informatizaciju odgojno-obrazovnih ustanova – spajanje škola na ultrabrzi internet, izgradnja lokalnih mreža, digitalizaciju obrazovnih sadržaja i njihovu opća dostupnost, podršku i obrazovanje učitelja za primjenu tehnologija u nastavi i korištenje e-usluga
  • Osiguravanje kompenzacijskih sustava za djecu i učenike iz teških socio-ekonomskih uvjeta te pripadnike romske i drugih manjina
  • Stvaranje preduvjeta za pozicioniranje odgojno-obrazovnih ustanova kao centara za cjeloživotno učenje i središte učenja svih članova zajednice poticanjem programa javnih potreba
  • Sufinanciranje ustanova za obrazovanje odraslih putem financijskih potpora polaznicima
  • Sustav vrednovanja prethodno stečenih znanja i vještina, posebice kroz neformalne i informalne oblike učenja namijenjen ponajprije odraslim osobama koje posjeduju životno i radno iskustvo
  • Izradu mreže odgojno-obrazovnih ustanova.

Prava žena I RODNA JEDNAKOST

Sloboda od nasilja i diskriminacije, pravo na ljudsku sigurnost i ravnopravno sudjelovanje građana i građanki u svim područjima života, temelj je demokratskog društva. Ovo je i temeljni uvid feminističkog pokreta koji je davno zabilježio iste zahtjeve i solidarno se, s drugim slobodarskim, antidiskriminacijskim i mirovnim pokretima, borio i bori za iste.
Društvo jednakosti treba biti dostupno svima, bez obzira na sposobnosti. Zahtjevi se odnose na jednako pravo na sudjelovanje u politici i političkom odlučivanju, ostvarenje prava na školovanje, rad i adekvatnu zaradu za isti, socijalnu sigurnost  i zaustavljanje nasilja nad ženama, politiku ravnopravnosti i tolerancije. Obrazovni sustav ima važnu demokratsku ulogu u smislu poticanja jednakosti, smanjuje nejednakost životnih šansi koje postoje u različitim društvenim klasama, a kultura mora omogućiti jednako sudjelovanje u ostvarivanju kreativnih potencijala pojedinaca i biti dostupna svima. Jednakost se također ostvaruje u slobodi od nasilja, pravu na izbor koga ćemo voljeti, bez straha od prijetnji i diskriminacije.

Žene su, prema brojnim međunarodnim dokumentima, prepoznate kao politička, ekonomska i statusna manjina, a Republika Hrvatska se potpisivanjem UN Konvencije o eliminaciji svih oblika diskriminacije žena obvezala ne samo na donošenje zakonskog okvira kojim jamči ravnopravnost spolova već i na provođenja mjera za uklanjanje svih oblika diskriminacije iz javnog i privatnog života.

Potrebna nam je i nova politička snaga, kako izvaninstitucionalna tako i institucionalna kako bi se odgovorilo na izazove postojećih ideologija i praksi: nacionalizam, diskriminacija, seksizam i rasizam idu ruku pod ruku, a na štetu su i žena i muškaraca. Liberalizam, s naglaskom na pravima pojedinaca, nije rješenje za strukturne nejednakosti. Privatizacijom i pretvorbenom pljačkom uništeno je na tisuće specifičnih ženskih radnih mjesta.

Diskriminacija u plaćama postoji u svim kategorijama plaća. Muško nasilje nad ženama, manjinama – etničkim i seksualnim, nad osobama s invaliditetom, migrantima, postoji u svim društvenim slojevima. Djeca, mladi i starije osobe marginalizirani su na temelju predrasuda.

Budući da žene čine 51 posto ukupnog stanovništva Republike Hrvatske i svojim radom doprinose cjelokupnom ekonomskom i političkom životu, s pravom zahtijevaju da im pripada i ravnopravno mjesto u svim društvenim procesima.

1. Žene i ekonomski život

Ravnopravnost spolova je posebice zbog pretvorbenog kriminala i pljačke u kojoj su izgubljena sigurna radna mjesta, ekonomske krize, ‘mjera štednje’ i konzervativnu revoluciju koja ženu smješta o ‘okrilje doma’ dovedena u opasnost. Pravo djeteta na roditelja i pravo žena na jednakost na tržištu rada ne smiju biti u sukobu, niti biti na štetu žena što je danas slučaj.
Veća odgovornost za reproduktivni rad, njegu i neplaćene kućanske poslove slabi položaj žena na tržištu rada, kao i njihove mogućnosti za ekonomsku neovisnost.

Ženska nezaposlenost, nesigurnost žena zbog pretežnog ugovaranja rada na određeno vrijeme i rad na crno u Hrvatskoj su u porastu, a mnoge su žene zbog lošeg vrednovanja njihova rada prisiljene raditi više poslova, premda kod kuće obavljaju neplaćene poslove i tako, kao i ostali, pridonose nacionalnoj ekonomiji. No, njihov besplatni rad nije uračuna u BDP, niti na temelju njega stječu prava na zdravstveno ili mirovinsko osiguranje.
Borit ćemo se za:

  • dostupnost tržištu rada bez diskriminacije – ime i prezime, spol, seksualna orijentacija ili izgled ne bi trebali igrati nikakvu ulogu pri zapošljavanju
  • smanjenje radnih sati (na 6) koje će omogućiti veću raspodjelu neplaćenog kućanskog rada, povećanje društvenog angažmana, smanjenje nezaposlenosti, potrošnje energije i emisije štetnih plinova
  • ostvarivanje jednakosti u plaćama i upravljačkim strukturama
  • dokidanje outsoursinga kao oblika dodatne eksploatacije radnika i radnica
  • izradu smjernica/ mjera za postizanje jednakosti u plaćama (trenutni sustav u kojem industrijski sektor postavlja standarde za strukturu plaća valja mijenjati jer je na štetu poslova u kojemu dominiraju žene (npr. skrb)
  • uvođenje mjera poticanja zapošljavanja žena na radnim mjestima u skladu s njihovim obrazovanjem
  • osiguranje cjeloživotnog obrazovanje – organizirano osposobljavanje žena za rad sa suvremenim tehnologijama
  • radno zakonodavstvo koje štiti žene od seksualnog ucjenjivanja, uznemiravanja i napastovanja na poslu.
  • kreditiranje samozapošljavanja žena pod povoljnim uvjetima, s malim kamatama i odgodom plaćanja duga
  • mjere za sprečavanje dobne diskriminacije žena prilikom zapošljavanja
  • uvažavanje specifičnih problema seoskih žena, njihovog doprinosa obiteljskoj zaradi i s tim u skladu vrednovanje njihova neplaćenog rada
  • monitoriranje javnih poslova/ upravljanje /nabava – provođenje na način aktivnog suzbijanja diskriminacije žena
  • promoviranje mjera na tržištu rada s obzirom na osobe s različitim sposobnostima (žene s invaliditetom)
  • sankcije protiv poslodavcima koji vrše diskriminaciju
  • osnivanje posebnog fonda s ciljem financiranja povećanja plaća u sektorima i zvanjima u kojima dominiraju žene
  • mjere za poticanje većeg uključivanja muškaraca u neplaćeni kućni rad (očinski dopust)
  • povećanje broja servisa/vrtića, čuvanja djece u večernjim satima i sl.
  • jedinstvenu naknadu za nezaposlenost, zdravstvenu zaštitu i socijalne beneficije u sustavu socijalnog osiguranja sa zajamčenim minimalnim iznosima naknade. Nitko ne bi trebao biti izvan mreže sustava socijalne sigurnosti.
  • povećanje minimalne mirovinske stope i reformu mirovinskog sustava s ciljem priznavanja, a ne kažnjavanja onih kojima nije priznat neplaćeni rad za skrb o djeci/obitelji
  • sustav socijalne skrbi koji odgovara i posebnim potrebama žena, uvođenje niza alternativnih oblika poslovanja u ustanovama sustava socijalne skrbi

2. Politička participacija žena

Naš je cilj podjednako sudjelovanje žena i muškaraca u odlučivanju u svim predstavničkim, izvršnim i nadzornim tijelima u RH na svim razinama. Zalagat ćemo se za:

  • ‘ženske kvote’ u izvršnim tijelima političkih stranaka, na kandidacijskim listama na koje se naizmjenično navode kandidati oba spola na svim listama, te na svim razinama vlasti
  • sankioniranje neprovođenja odredbi Zakona o ravnopravnosti spolova u odnosu na (pod)zastupljenost jednog spola.
    mjere za cjelovito i realno prikazivanje žena u javnosti – dokidanje i sankcioniranje seksizama, predrasuda i stereotipa
  • uključivanje predstavnica nacionalnih manjina, osoba s invaliditetom i drugih podzastupljenih skupina.

3. Socijalna sigurnost

Nova ljevica se zalaže za socijalnu državu te socijalnu politiku koja će zadovoljiti potrebe svojih građana, kao i specifične potreba žena. To je ostvarivo smanjenjem, a ne kao u proračunu nove Vlade, povećanjem dijela državnog proračuna namijenjenog vojsci, tajnim službama i policiji. Sigurnost, pa time ni socijalnu, ne vidimo u kupovini vojne opreme ili jačanju represivnog aparata već u pravu svake osobe na dom, na sigurnost od nasilja i siromaštva. Zalagat ćemo se za prenamjenu dijela vojnog proračuna u socijalne i zdravstvene svrhe, za obrazovanje i poboljšanje ekonomskog statusa žena.

Socijalna politika u Hrvatskoj ne daje kvalitetne odgovore na aktualnu situaciju: nezaposlene žene, žene pogođene ‘fleksibilizacijom’ i ‘outsourcingom’, samohrane majke, seoske žene, žene treće dobi i žene s invaliditetom ne uživaju status kakav im je potreban. Radno sposobnim a nezaposlenim ženama, na primjer, ograničena je mogućnost dobivanja socijalne pomoći, a seoske žene praktički i ne mogu ostvariti socijalnu zaštitu.

Umjesto sužavanja socijalnih prava zalažemo se za:

  • stvarnu Saborsku kontrolu predviđenih i utrošenih sredstava za socijalnu zaštitu
  • jasno definirane zakonske okvire pomoći ženama (rodni proračun)
  • državne subvencije za razvoj ekološki prihvatljivog, jeftinog javnog stanovanja /izgradnju državnih / lokalnih stanova za potrebe građana i građanski bili oni u socijalnoj potrebi ili su potrebni lokalnoj zajednici kao stručnjaci (liječnici, logopedi – koje lokalna zajednica može privući dajući im stan uz povoljnu najamninu).
    socijalnu sigurnost za seoske žene, njihovo pravo na dostatnu zasluženu mirovinu
    omogućavanje dopunskog rada čiji iznosi prate troškove života bez plaćanja dopunskih poreza i doprinosa te bez gubitka ili zamrzavanja stečenih mirovinskih prava za žene umirovljenice
    besplatne i dostupne jaslice i vrtiće za sve, njihov rad u dvije smjene, a za djecu samohranih majki i onu iz siromašnih obitelji besplatne usluge
    dječji doplatak koji prati troškove života i koji se redovito isplaćuje; redovita isplata istovjetnih naknada za nezaposlene žene
    dostupnost informacija o socijalnim pravima
    javni prijevoz sufinanciran od lokalnih zajednica koji omogućuje pokretljivost stanovništva u lokalnom području i sprečava izolaciju i nemogućnost korištenja usluga (zdravstva, školovanja, poslova i sl.).

4. Nasilje nad ženama
Kada govorimo o nasilju nad ženama, one žive različite vrste nasilja , a prema broju slučajeva muškog nasilja nad ženama potvrđujemo UN-ovu statistiku: jedna od 4 žene će tijekom svoga života doživjeti neki oblik muškog nasilja. Godišnje se u nasilju u Hrvatskoj ubije, od strane partnera i bivših partnera, 40-tak žena. Ni zločini nad ženama počinjeni u ratu nisu sankcionirani, a nedavno (2015.) donesen Zakon o pravima žrtava seksualnog nasilja u Domovinskom ratu činio se početkom, iako kasnim, rješavanja statusa žrtava i priznavanjem, barem djelomičnom, njihova stradanja. Ministarstvo branitelja je, promjenom vlasti u rujnu 2016., stopiralo provođenje Zakona, izmjenom Povjerenstva, a žene izložilo dodatnoj stigmatizaciji.

Pravo na tjelesni integritet temeljno je demokratsko pitanje. U Hrvatskoj svjedočimo radikalnim napadima na slobodno odlučivanje žena o vlastitome tijelu. Mlade žene i LGBTQ osobe su primarne žrtve seksualnog uznemiravanja, prisilnog seksa i seksualnog nasilja. Ženskim se tijelima trguje, ženska tijela su izložena kupnji. Tražit ćemo:

  • zakonodavstvo koje štiti od nasilja i primjereno kažnjava počinitelje – postrožiti kazne za nasilje nad ženama
  • očuvanje i unapređenje prava žene na autonomiju (pravo na pobačaj, dostupnost kontracepcije [besplatna], odnosno postupaka potpomognute oplodnje)
  • provođenje Zakona o ravnopravnosti spolova – sankcioniranje nepoštivanja zakona (kao što je to o pitanju političke participacije (‘ ženske kvote’)
  • sustavno financiranje zaštite žena žrtava nasilja ( nezavisnih, autonomnih od države financiranih savjetovališta, SOS telefona i skloništa) – besplatne zdravstvene preglede, liječenje i psihološku podršku za žene koje su preživjele obiteljsko nasilje; prednost pri zapošljavanju
  • sustavno financiranje prevencije nasilja – edukaciju zaposlenih u državnim institucijama (centrima za socijalni rad, policiji, sudstvu, školstvu i zdravstvu) o problemu nasilja nad ženama i zaštiti ljudskih prava – osnivanje posebnih policijskih odjela za slučajeve nasilja nad ženama u kojima će raditi žene i muškarci  obrazovani za temu nasilja – stalni monitoring njihova rada i usklađenost s odredbama Konvencije Vijeća Europe o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (Istambulska konvencija)
  • ratificiranje i hitnu provedbu odredaba sadržanih u Istambulskoj konvenciji i Konvenciji UN-a o pravima osoba s invaliditetom (CRPD)
  • organiziranje učinkovitog sustava borbe za sprječavanje trgovanja ženama i djecom
  • uvođenje ‘nordijskog modela’ – dekriminalizirati žene u prostituciji, a kažnjavati svodnike i korisnike.
  • provedbu javnih kampanja protiv nasilja nad ženama financiranih iz državnog proračuna
  • vođenje sustavne službene statistike o nasilju nad ženama, po kriteriju spola i srodstva s nasilnikom  – Državni zavod za statistiku, policija, zdravstvene ustanove, sudovi, tužilaštva.

5. Obrazovanje

Zaustavljanje školske reforme vratilo je Hrvatsku koracima unatrag zahvaljujući razumijevanju obrazovanja kao mjestu političkog nadmetanja stranaka a ne brigom za budućnost djece i društvenu dobrobit.

Demokratska misija sustava obrazovanja treba biti ojačana kroz dugoročnu strategiju poticanja kritičkog razmišljanja i proširivanja poznavanja ljudskih prava i nediskriminacije.

Vjeronauku je mjesto u vjerskim zajednicama. Studentima i nastavnicima treba vratiti vjeru u autonomiju Sveučilišta.

Ni istinske ravnopravnosti spolova nema ukoliko se ista ne promiče od početka odgojno-obrazovnog procesa. Kritička pedagogija u predškolskom odgoju i školama mora omogućiti suzbijanje rodnih stereotipa i odgajati i obrazovati svako dijete i mladu osobu tako da postanu svjesni svojih prava (ono što godinama zagovaramo kao ‘građanski odgoj’).

Sigurno i kreativno okruženje za učenje temelj je školskog sustava. Kritična pedagogija treba biti usmjerena prema svim obrazovnim institucijama, uključujući predškolske, školske i izvannastavne aktivnosti. Seksizam i diskriminacija osoba s različitim sposobnostima i LGBTQ osoba, nacionalizam i nasilje treba riješiti promicanjem konkretnih obrazovnih politika.

Stoga se zalažemo za:

  • obrazovanje od jaslica / vrtića do fakulteta mora biti besplatno. Ono je temelj razvoja društva i kao takvo mora biti financirano od države.
  • obrazovanje jednakosti, dostupno i besplatno – cjeloživotno obrazovanje kao odgovornost države
  • nastavak cjelovite školske reforme (kurikularne reforme) uz uključivanje sadržaja i metoda feminističke epistemologije
  • obrazovanje u kojemu je rodna jednakost sustavni dio cjelokupnog odgoja i obrazovanja
  • ukidanje vjeronauka u školama i njegov povratak u konfesionalne zajednice
  • obrazovanje/usavršavanje nastavnika/ica iz područja rodne jednakosti/ljudskih prava
  • ukidanje stereotipa i učenje o uvažavanju različitosti u udžbenicima/nastavnim materijalima
  • osiguravanje potrebnih sredstva u odgojno-obrazovnim ustanovama, uključujući i povećane ljudske resurse, za obrazovanje o ljudskoj spolnosti i zdravlju, povećanje plaća i stručno usavršavanje nastavnika/ica, kao i smanjivanje broja učenika/ica u razredima
  • uvođenje nenasilne komunikacije i rješavanja sukoba nenasilnim putem u programe osnovnih škola
  • podršku učiteljima/nastavnicama u borbi za njihova prava
  • podršku studentima/cama u borbi za njihova prava, posebice besplatno školovanje

5. Rodna dimenzija zdravlja žena

Zdravstvena zaštita svih građana mora bit besplatna. Javno zdravstvene usluge moraju biti dostupne svim muškarcima i ženama.

Nova ljevica je pripremila poseban Program za očuvanje i unaprjeđenje spolnog i reproduktivnog zdravlja i prava žena smatrajući ih presudnim uvjetom za osiguravanje ravnopravnosti žena i muškaraca u društvu.

Spolno i reproduktivno zdravlje i prava žena imaju posebnu važnost za žene i djevojke, prvenstveno zbog njihove jedinstvene funkcije u prokreaciji i brizi za podizanje djece. Pravo žena da slobodno odlučuju o svojoj reproduktivnoj funkciji u samoj je srži uživanja mnogih drugih ekonomskih, socijalnih i kulturnih ljudskih prava, kao što su pravo na edukaciju, rad, sudjelovanje u javnom životu i politici, kulturnom stvaralaštvu i umjetnosti , pa tako na mogućnosti realiziranja ženinih individualnih aspiracija i potencijala.

Za ostvarivanje spolnog i reproduktivnog zdravlja žena i djevojaka država je dužna osigurati kvalitetne i fizički i materijalno dostupne mjere za reguliranje fertiliteta i planiranje roditeljstva, optimalnu medicinsku skrb u trudnoći, porodu i babinjama i zdravstvenu zaštitu novorođenčadi i dojenčadi, prevenciju i liječenje spolno prenosivih infekcija, HIV/AIDS-a i karcinoma vrata maternice, dostupnost sigurnog medicinskog pobačaja i poslijepobačajne zdravstvene skrbi, liječenje neplodnosti, prevenciju i zbrinjavanje posljedica nasilja nad ženama i djevojkama, te informiranje, edukaciju i savjetovanje o svim aspektima reproduktivnog zdravlja. Mjere za ostvarivanje spolnog i reproduktivnog zdravlja i prava trebaju na odgovarajući način biti primjerene potrebama adolescenata, osoba s invaliditetom i LGBT osoba.

Nova ljevica smatra da je potrebno sačuvati pravo žena na inducirani pobačaj kao dobrovoljan, legalan, fizički (teritorijalno) i financijski (na teret zdravstvenog osiguranja) dostupan i siguran medicinski zahvat, kako bi se izbjeglo pribjegavanju ilegalnim, nesigurnim i zdravstveno štetnim načinima pobačajima . U Plan i program mjera zdravstvene zaštite iz osnovnog zdravstvenog osiguranja treba uvrstiti svu suvremenu kontracepciju, legalni kirurški i medikamentozni pobačaj.

Informiranjem i edukacijom žena i zdravstvenih radnika koji obavljaju pobačaj Nova ljevica će raditi na destigmatizaciji legalnog pobačaja i javno se suprotstavljati pojavama daljnje stigmatizacije kojima se koriste različite konzervativne i retrogradne snage u društvu, naglašavajući pritom kako postojanje legalnog prava na pobačaj, sterilizaciju, kontracepciju, medicinski potpomognutu oplodnju, seksualnu edukaciju apsolutno nikoga ne obavezuje, a još manje prisiljava da ih koristi ili da mijenja svoje stavove i uvjerenja. Isto tako, Nova ljevica će se zalagati za informiranje, educiranje i savjetovanje o primjeni svih oblika kontracepcije za prevenciju neželjene trudnoće, i da se sigurne, moderne oblike kontracepcije učini financijski dostupnima svima koji ih žele koristiti (na teret zdravstvenog osiguranja). Posebno se treba zalagati o vidljivosti postojećih savjetovališta za spolno i reproduktivno zdravlje i prava i o osnivanju novih, posebno onih za mlade, kao i za skupine žena lošijeg socijalno-ekonomskog statusa.

Nova ljevica se zalaže za precizno reguliranje prava na priziv savjesti zdravstvenih radnika, kako bi se spriječilo da priziv savjesti bude prepreka dostupnosti legalnog pobačaja.
Što se tiče edukacije o spolnom i reproduktivnom zdravlju i pravu te rodnoj jednakosti, Nova ljevica zalaže se za realizaciju preporuka CEDAW Odbora i drugih međunarodnih dokumenata, kao i za provedbu već postojećeg nacionalnog plana i programa (IV. modul Zdravstvenog odgoja).

Zalagat ćemo se za:

  • seksualna i reproduktivna prava žena kao nedjeljiva od prava žena na zdravlje i zdravstvene usluge.
    pravo žena na inducirani pobačaj kao dobrovoljan, legalan, fizički (teritorijalno) i financijski (na teret zdravstvenog osiguranja) dostupan i siguran medicinski zahvat
  • posebnu brigu za specifične zdravstvene potrebe žena (npr. mamografija)
    optimalnu medicinsku skrb u trudnoći, porodu i babinjama i zdravstvenu zaštitu novorođenčadi i dojenčadi
    savjetovališta za spolno i reproduktivno zdravlje
  • informiranje, educiranje i savjetovanje o primjeni svih oblika kontracepcije
  • precizno reguliranje prava na priziv savjesti zdravstvenih radnika.
  • Razvijat ćemo suradnju s udrugama civilnog društva koje se bave pravima žena i promicanjem rodne jednakosti.

Posebno ćemo raditi na jačanju institucije zaštite žena od diskriminacije – kao što je Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova.

Politika za mlade

Nova ljevica politiku za mlade kao javnu politika koja ima za cilj stvoriti poticajno okruženje za razvoj svih mladih koncipira na smjernicama i principima politika za mlade Europske unije i Vijeća Europe.
Sukladno tome, politika za mlade fokusirana je na rješavanje tri osnovna problema – visoku stopu nezaposlenosti mladih, nisku razinu participacije mladih u društvu i politici te neadekvatne modele socijalne inkluzije različitih marginaliziranih skupina mladih. Rješavanje svih ovih problema zahtjeva mjere u okviru drugih politika (ekonomske, socijalne, zdravstvene, obrazovne…), a kako bi se sinergijom odgovorilo na različite probleme mladih, te će Nova ljevica voditi računa o tome pri razvijanju javnih politika. Pitanje nezaposlenosti mladih će se stoga rješavati na strukturnoj razini, a ne samo na razini posljedice. Nova ljevica prepoznaje važnost participacije mladih kao faktora demokratizacije društvenih i političkih zajednica te će u tom smislu poticati sudjelovanje mladih u društvu i sudjelovanje mladih u politici (politička participacija). Također, Nova ljevica smatra da je socijalna inkluzija jedan od temelja države blagostanja te da je nužnost stvaranja javnih politika koje će osnažiti sposobnost, stvoriti mogućnost, i razviti dostojanstvo svih onih koji su u deprivilegiranom položaju zbog svoje fizičke ili psihičke karakteristike imperativ solidarnog društva. U tom smislu Nova ljevica će posebice voditi brigu o mladima koji nisu u sustavu obrazovanja, stručnog osposobljavanja ili zaposlenja te time dvostruko marginalizirani – sama činjenica da su mladi otežava im pristup društvenim resursima, dok ih neafiliranost sustavu obrazovanja ili tržištu rada sprečava da se dalje ostvare kao kompletne osobe.

Nadalje, Nova ljevica se zalaže za profesionalizaciju rada s mladima. Rad s mladima je planirana procesna aktivnost obrazovanja orijentirana na mlade kao primarne korisnike, kreirana sa svrhom pružanja podrške mladima u procesu osamostaljivanja te u osobnom i socijalnom razvoju, kako bi postali aktivni članovi društva kojeg su dio i ostvarili svoj puni potencijal. Rad s mladima ima dugu povijest na teritoriju današnje Hrvatske, no on nije reguliran, niti adekvatno financiran. Budući da je jedan od prioriteta europske politike za mlade, a čak i ovako nekoordiniran, pokazuje vrlo dobre rezultate u socijalnoj inkluziji, prevenciji i uključivanju mladih u politiku, nužno je profesionalizirati ga, tj. izraditi standarde zanimanja i profesije te potaknuti formalne i neformalne obrazovne programe za izobrazbu osoba koje rade s mladima.

Nadalje, Nova ljevica zalaže se za uređivanje financiranja udruga mladih i za mlade kroz osnivanje Zaklade za mlade. Davanje financijske potpore svojevrsno je usmjeravanje razvoja sektora, a izazov u tom području trenutno predstavlja transparentnost rada i određivanje prioriteta kako bi se izbjegle dosadašnje kontroverze poput kašnjenja natječaja, dodjeljivanja sredstava većem broju prijavitelja kroz male, nedostatne iznose i nedovoljno praćenje sektora i promjena u istom što se ogleda u nefinanciranju važnih tema.

Nadalje, Nova ljevica će promovirati i zalagati se za princip su-upravljanja (co-management). Radi se o principu koji podrazumijeva da predstavnici mladih sjede u različitim državnim i javnim tijelima i povjerenstvima te sudjeluju u donošenju odluka od važnosti za mlade. U Hrvatskoj postoji djelomično su-upravljanje preko Savjeta za mlade i Savjeta za implementaciju garancije za mlade, no riječ je o tek savjetodavnim tijelima.

Dodatnu mogućnost razvoja politike za mlade Nova ljevica vidi u osnivanju Ureda za mlade koji bi obuhvatio poslove koji se tiču komunikacije s mladima, pružanja stručne pomoći i razvoja cijelog sektora, s obzirom da se trenutačno rješenje po kojem se time bavi tek Služba unutar jednog od ministarstava pokazalo nedostatnim. Nova ljevica također se zalaže i za izgradnju kapaciteta stručnjaka koji se bave društvenim uključivanjem mladih s manje mogućnosti.
Nova ljevica se zalaže i za dopunu Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi kako bi se osiguralo da jedinice lokalne samouprave u okviru svojih proračuna izdvajaju za projekte mladih i za mlade dostatna sredstva, čime bi se pridonijelo socijalizaciji mladih i njihovom uključivanju u društvo.

Potrebno je temeljito revidirati sustav integracije mladih u tržište rada. Sadašnji sustav koji se prvenstveno temelji na otežanom davanju otkaza kao instrumentom zaštite zaposlenih, treba uvesti sustav koji se temelji na poticanju zapošljavanja novih radnika i radnica. Za mlade je posebno važno i primjena adekvatnog sustava socijalne pomoći. Umjesto „sigurnog“ radnog mjesta, radniku sigurnost treba pružati adekvatan sustav socijalne pomoći koji privremeno nezaposlenima treba olakšati prelazak iz jednog zaposlenja u drugo bez dramatičnog ugrožavanja njihove egzistencije.
Jedna od aktivnost države za smanjivanje nezaposlenosti mladih je i program Garancije za mlade. Nova ljevica smatra da je u okviru nje potrebno stimulirati participaciju mladih s manje mogućnosti koji trenutno mnogo manje sudjeluju u njoj. Osim toga, potrebno je osnažiti proces karijernog savjetovanja mladih s manje mogućnosti posredstvom institucija koje su nadležne za brigu o njima kako bi adekvatno odabrali svoj karijerni put. Isto tako, sustav mentorstva pripravnika nedostatan je i neadekvatan. Iz tog razloga država treba poduzeti niz mjera kako bi se ova javna politika počela provoditi i služiti mladima za koje je uostalom i namijenjena.
Budući da je u Hrvatskoj zamjetan trend prekarnog rada mladih stručnjaka koji ne uživaju dovoljnu zaštitu u okviru aktualnog tržišta nužno je osigurati sigurnost i potaknuti sindikate da u svoj djelokrug uključe i borbu za prekarijat.

Reforma obrazovanja dio je obrazovne politike, no isto tako i politike za mlade. Sva relevantna istraživanja u Hrvatskoj pokazuju da mladi pate od kronične političke nepismenosti te se u tom smislu Nova ljevica zalaže za uvođenje građanskog odgoja i obrazovanja u formalni obrazovni sustav kao posebnog predmeta, koji će u kombinaciji s međupredmetnim sadržajem povećati stupanj političke pismenosti učenika, a time i građana općenito. U formalni obrazovni sustav također je potrebno uvesti i kvalitetni zdravstveni odgoj i obrazovanje budući da trenutni ima sadržajne propuste, što se prvenstveno očituje u nedovoljnoj zastupljenosti relevantnih tema posebice onih iz domene spolne/rodne ravnopravnosti i odgovornog spolno ponašanja. Budući da su obrazovni programi u Hrvatskoj nedovoljno povezani s tržištem rada, potrebno je revidirati iste i stvoriti one koje će pridonijeti, kako razvoju ekonomije, tako i osobnom i društvenom razvoju mladih. Pritom je važno integrirati solidarnost i kružnu ekonomiju u koncept obrazovanja. U tom kontekstu, strukovno obrazovanje je potrebno osuvremeniti i bazirati među ostalim i na principima zelene ekonomije. Integracijom obrazovnih programa u tržište rada na način da se kod mladih razvija poduzetnost, ali i svijest o solidarnoj ekonomiji povećava se njihova inovativnost i impetus za razvojem i ostvarivanjem vlastitih ideja.

Premda se mogućnosti za učeničke, studentske i razmjene mladih svake godine povećavaju, Republika Hrvatska je na začelju Europe po statistikama u vezi s mobilnošću, za što je osnovni razlog neinformiranost. Mobilnost mladih nije samo turizam, već je način informalnog učenja koji je komplementaran suvremenom društvu i ekonomiji. Iz tog razloga, nužno je uložiti više truda i financijskih sredstava u poticanje mobilnosti mladih.

Otvorena vlast

Nova ljevica je stava da vlast mora biti otvorena, transparentna, odgovorna, uključiva i prilagođena potrebama kako građana općenito, tako i posebnih skupina u društvu.
Sukladno tome, Nova ljevica se zalaže i u svom radu primjenjuje sljedeća načela:
Nulta stopa tolerancije na korupciju koja nalaže aktivno onemogućavanje zlouporabe javnih ovlasti u svrhu bilo kakvog privatnog dobitka te, sukladno tome, fiskalnu transparentnost, suzbijanje nepotizma, regulirano i transparentno lobiranje, sprečavanje sukoba interesa, te zaštitu zviždača.
Proaktivna transparentnost kao princip po kom se informacije objavljuju proaktivno, a ne reaktivno na upit građana; posebice u području fiskalne transparentnosti koju se prepoznaje kao važan segment koji osigurava veću odgovornost donositelja odluka te doprinosi uštedama u javnom sektoru te odgovornom raspolaganju javnim sredstvima.
Podaci koje posjeduju tijela javne vlasti su javno dobro te sve koristi (ekonomske i društvene) koje proizlaze iz njihovog korištenja moraju biti dostupne građanima. Otvaranje baza podataka i njihovo objavljivanje na Portalu otvorenih podataka Republike Hrvatske dužnost je javnost sektora, a provodi se s ciljem podizanja transparentnosti rada javne uprave i stvaranjem novih vrijednosti i dobiti kroz ponovnu uporabu tih podataka.
Uključivost i sudjelovanje građana i civilnog društva u procesima odlučivanja, izrade, provedbe i praćenja javnih politika jamac je kvalitete tih politika i usklađenosti s potrebama onih kojima one služe. Prepoznavanje važnosti koju civilno društvo igra u osiguravanju dobrog upravljanja i kvalitetnih javnih politika temeljna je pretpostavka deliberativnog društva .
U svom radu javna uprava mora pružati suvremene, brze i učinkovite usluge koje su u skladu s potrebama i korisničkim navikama građana 21. stoljeća, što uključuje korištenje novih tehnologija i razvijanje e-usluga te pristup dizajniranja usluga na temelju korisničkog iskustva.

Izgradnja mira

Nova ljevica se zalaže za program izgradnje održivog mira u Hrvatskoj, susjednim post-jugoslavenskim zemljama, Europi i svijetu, usmjeren na kritično propitivanje uzroka društvenih sukoba, posebice političke i ekonomske nejednakosti, te istovremeno povećavanje kapaciteta institucija za nenasilno i konstruktivno ophođenje sa sukobima, nasiljem, ratovima i teškim kršenjima ljudskih te razvijanje pravednih sustava i društva koja imaju snage oduprijeti se nasilju, nejednakosti i nepravdama.
U tom smislu, Nova ljevica se zalaže za:

  • Dijalog preko dubokih društvenih podjela;
  • Obrazovanje za mir i ljudska prava;
  • Izgradnju institucionalnih kapaciteta za izgradnju mira;
  • Podršku izbjeglicama i tražiteljima azila.

Danas u društvu nije poželjan dijalog niti se zna kako ga voditi. Nova ljevica želi dijalog suprotstaviti/pridodati/nadograditi na debatu. Upravo kroz dijalog Nova ljevica promiče vrijednosti nenasilja kako bi podigla kapacitete institucija za nenasilnu transformaciju društvenih, grupnih i osobnih odnosa, za promjenu na bolje te ohrabrila sve koji daju svoj doprinos izgradnji povjerenja. Prepoznajemo kao suradnike sve koji se zalažu za opće dobro i zaštitu obespravljenih i diskriminiranih. Republika Hrvatska može puno ponuditi na području izgradnje mira, primjerice prenošenjem iskustava mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja kojom je bez ispaljenog metka i bez izgubljenog ljudskog života vraćen čitav teritorij pod puni suverenitet Republike Hrvatske.
Obrazovanje i odgoj za mir i ljudska prava započinje otvaranjem osobnog ciklusa cjeloživotnog iskustvenog učenja. Obrazovni sustav opterećen zastarjelim nastavnim sadržajima i metodama ne obrazuje za odgovorno građanstvo, kritičko mišljenje i kulturu dijaloga. Zato je bitno nastaviti sada prekinutu reformu obrazovanja i uključiti obrazovanje za ljudska prava, demokraciju i mir u sve sektore društva, a posebice postojeće formalne i neformalne obrazovne programe za djecu, mlade i odrasle, koje organizira država i/ili civilno društvo, radi povećanja kapaciteta građana, organizacija i institucija da se ophode sa sukobima na nenasilan način i transformiraju destruktivan sukob u dijalog.
Za Novu ljevicu je prioritet prepoznavanje postojećih prilika za obogaćivanje i povezivanje raznolikih, trenutno nepovezanih zakonodavnih, institucionalnih i programskih okvira relevantnih za izgradnju mira, pri čemu bi naglasak trebao biti na stvaranju socijalnog kapitala u poslijeratnim područjima i sudjelovanju građana u lokalnim i nacionalnim procesima donošenja javnih politika.
Nova ljevica se zalaže za poštivanje nacionalnih i međunarodnih pravnih obaveza Hrvatske i nepovredivosti ljudskog života i dostojanstva izbjeglica. Tražimo da se zaustavi protjerivanje obitelji i pojedinaca koji su zatražili azil u Hrvatskoj.

Ljudska sigurnost

Novoj ljevici je prioritet ljudska sigurnost u vezi s prepoznavanjem potreba svake osobe i svih ljudi koji obitavaju na teritoriju Republike Hrvatske. Svjesni smo da je dosadašnje razvijanje obrambenih i sigurnosnih politika temeljenih na konceptu nacionalne sigurnosti doprinijelo povredama ljudskih prava i promociji nasilja, budući da su se interesi države stavljali ispred ljudskog života. Nova ljevica se zalaže za poboljšanje parlamentarne, stručne i građanske kontrole policije, sigurnosno-obavještajnih službi i vojske po pitanju povreda ljudskih prava i transparentnosti njihovog rada.
Nova ljevica želi da represivne institucije rade transparentno, u službi građana bez kršenja ljudskih prava i promoviranja nasilja i traži učinkovit parlamentarni, stručni i građanske kontrole policije, sigurnosno-obavještajnih službi i vojske
Nova ljevica daje prednost obrazovanju za mir, a ne uvođenju vojnog roka, koji bi hrvatske građane stajalo 300 do 400 milijuna kuna godišnje i štetio nacionalnim interesima kao što su modernizacija obrazovanja, smanjenje nezaposlenosti i društvenih nejednakosti.

Suočavanje s prošlošću

Ne jednom su u Hrvatskoj neriješene traume i podjele iz prošlosti zatrovale odnose i unazadile kvalitetu života budućim generacijama. Smatramo da je dužnost svih institucija dosljedno i nepristrano suočavanje s prošlošću. Nova ljevica se zalaže za:

  • Učinkovito i neselektivno istraživanje i procesuiranje ratnih zločina;
  • Priznavanje patnje i prava svih civilnih žrtava rata;
  • Rasvjetljavanje sudbine svih nestalih u ratovima na području bivše Jugoslavije;
  • Preuzimanje odgovornosti od strane države za nastale štete, neovlaštena ulaganja, stambeno zbrinjavanje i rješavanje statusnih i radno-pravnih pitanja žrtava ratnih djelovanja.

Naše društvo još uvijek opterećuje veliki broj neprocesuiranih ratnih zločina iz Domovinskog rata, kao i neprijavljivanje, pa posljedično i neprocesuiranje, zločina počinjenih silovanjem kako u slučajevima u kojima su počinitelji pripadnici srpskih, tako i u slučajevima u kojima su pripadnici hrvatskih postrojbi, tim više što se protokom vremena sve teže prikupljaju podaci o počinjenim zločinima i počiniteljima. Zabrinjava i neprocesuiranje kaznenih djela počinjenih miniranjem kuća građana srpske nacionalnosti, te njihovih sustavnih deložacija i deportacija.

Za učinkovito i neselektivno istraživanje i procesuiranje ratnih zločina neophodno je povećati sada nedostatne kapacitete nadležnih državnih odvjetništava kao i osigurati kontinuiran program stručnog usavršavanja policije i pravosuđa te širenje programa podrške žrtvama kaznenih djela i svjedocima na sve županijske i gdje je moguće i na općinske sudove. Učinkovit progon počinitelja sve više ovisi o suradnji između pravosudnih tijela država u regiji, ali i od spremnosti svjedoka za svjedočenjem, odnosno njihovog povjerenja da će se u drugim državama regije provesti pravični postupci i neselektivno procesuirati neposredni počinitelji i zapovjedno odgovorne osobe.

U proteklih dvadesetpet godina sve zakonodavne inicijative u vezi s obeštećenjem civilnih žrtava rata bile su nedovoljne zbog čega su mnoge žrtve, neovisno o njihovoj nacionalnosti, ostale bez odgovarajuće podrške, stoga se zalažemo za hitno donošenje nacionalnog programa i posebnog zakona. Uz žrtve seksualnog nasilja treba regulirati prava svih kategorija civilnih žrtava rata, među kojima su i roditelji ubijene djece, zatočenice i zatočenici logora, žrtve granatiranja, mina, stradali na radnom mjestu za vrijeme radne obveze.
Nova ljevica se zalaže za povećanje kapaciteta i učinkovitosti rada Uprave za zatočene i nestale kako bi se ubrzalo rasvjetljavanje sudbine svih nestalih u Domovinskom ratu i povećao intenzitet traganja.
Nova ljevica se zalaže za osiguravanje pristupa sada nedostupnoj dokumentaciji te izmjene predviđenog roka za arhiviranje na 20 godina, umjesto sadašnjih 30, u Zakonu o arhivskom gradivu i arhivima, kako bi se, radi sadašnjosti i budućnosti, još snažnije i kvalitetnije nastavio proces suočavanja s prošlošću.
Nova ljevica smatra da su za suočavanje s prošlošću posebno značajna dodatna znanstvena istraživanja sudbine stradalih u Drugom svjetskom ratu, nakon njega i u Domovinskom ratu.