Hasanbegović kao novi Ranković?

Izjava Nove ljevice u povodu sjednice Odbora za imenovanje naselja, ulica i trgova Zagrebačke skupštine zakazane za 6.2.2018.: Zlatko Hasanbegović, predsjednik Odbora za imenovanja naselja, ulica i trgova Skupštine Grada Zagreba, stavio je na Dnevni red 5. sjednice Odbora koja će se održati 6.2. 2018.g. prijedlog o imenovanju Ulice Crvene armije i Ulice Aleksandra Rankovića, a potaknut predlagateljem – nepostojećom Antifašističkom inicijativom Hrvatske.

Na samom prijedlogu nema adrese niti OIB-a predlagatelja, kao niti adrese ili OIB-a potpisnika, navodnog Rade Matića, potpisanoga ćirilicom (!).

Uvidom u registar udruga i registar neprofitnih organizacija vidljivo je da takva udruga ne postoji niti je postojala u navedenim registrima, a pretragom interneta ne nalazi se niti jedan spomen o ovoj inicijativi.

To zahtjev čini nepotpunim, neadekvatnim za upućivanje u proceduru, ali i tendencioznim.

Predlagatelj je kao jedan od razloga za dodjeljivanje ulice Aleksandru Rankoviću naveo Rankovićevu borbu protiv antifašizma! Je li riječ o omaški ili manipulaciji?

Postavlja se pitanje iz kojeg je razloga Hasanbegović baš ovaj prijedlog, usprkos njegovoj formalnoj nepotpunosti i nevjerodostojnosti, stavio na dnevni red?

Budući da je istoga dana na dnevnom redu prijedlog vraćanja imena Ulice I.L. Ribara i Ulice 8. svibnja (na prijedlog stranke Naprijed Hrvatska) možemo pretpostaviti da je stavljanje na dnevni red prijedlog ove fantomske inicijative zlonamjerna provokacija.

Hasanbegoviću, kao novom kazališnom komesaru, očito trebaju svjetla pozornice. Čak i jednoga skupštinskog odbora!

Rada Borić, članica Nove ljevice i zastupnica Lijevoga bloka u Zagrebačkoj skupštini, kao članica Odbora za imenovanja naselja, ulica i trgova upozorila je više puta Hasanbegovića da inicijativa toga imena ne postoji i da je prijedlog neuvjerljiva konstrukcija i da ga Odbor ne bi trebao uzeti u razmatranje.

No, u nedostatku znanja, informacija i interesa o temama od dnevnog značaja za živote naših građana, Hasanbegović iz mračnih arhiva prošlosti, kada zatreba, izvlači i Rankovića i upravo u rankovićevskoj maniri, podmeće tu inicijativu ukupnoj javnosti.

Sve je vidljivije da su upravo Hasanbegović i njegovi podržavatelji koji se u javnosti prikazuju kao borci protiv relikata komunističkog režima, u tom procesu u potpunosti preuzeli najgore prakse i taktike svojih zakletih neprijatelja, oživjeli ih i tako sami sebi dali razlog za postojanje.

Kao u priči o stocholmskom sindromu, Hasanbegović inspiraciju nalazi u svom neprijatelju što ne treba čuditi jer u svakom režimu i u svakom vremenu totalitarizam ima iste taktike bez obzira na imena kojima se predstavlja. (3.2.2018.).