Kulturna, obrazovna, medijska i sportska politika

Slobodan pojedinac u slobodnom društvu

 

 

 

Stanje: U Hrvatskoj su, unatoč svim deklarativno iskazanim stavovima, kultura i obrazovna politika smještene u kategoriju manje bitnih resora koji se u pravilu povjeravaju manjim koalicijskim partnerima u vladajućoj nomenklaturi. Ta praksa, koja je do sada pratila sve Vlade neovisno o njihovu ideološkom predznaku, dokinuta je na simboličkoj razini dolaskom desnice na čelo Ministarstva kulture i činjenicom da se obrazovna politika našla u fokusu interesa klerikalnih organizacija odlučnih u nakani da ponište učinke prosvjetiteljstva i Francuske revolucije.

 

Uloga kulture i obrazovanja u promjeni filozofije razvoja zemlje doista jest ključna, a do promjene može doći usmjerenjem na kritičku misao i suvremenu humanistiku, a nikako na politiku izvrsnosti, kulturnog menadžmenta i nekritičko forsiranje STEM područja.

 

Ciljevi: Značajno povećanje budžeta za kulturu, znanost i obrazovanje i neovisne medije (nauštrb dosadašnjih izdvajanja za Crkvu i vojsku), kao javnih dobara i neodvojivih dijelova razvojne politike i dugoročnog društvenog razvoja i napretka. Dokidanje arbitrarne uloge Ministarstva kulture i formiranje doista nezavisnih i stručnih kulturnih vijeća. Potpuna revizija rada konzervatorskih i drugih odjela Ministarstva kulture te njihova radikalna izmjena u smislu veće kontrole rashoda. Snaženje uloge javnih medija, potpuna depolitizacija javnog medijskog servisa i kreiranje demokratskog medijskog prostora. Poticanje nezavisne scene na svim poljima.

 

U znanosti i obrazovanju treba ojačati ulogu suvremene humanistike koja će pružiti šire razumijevanje društva i svijeta oko sebe te jačati kritičko promišljanje. Nova ljevica zalaže se obavezno uvođenje građanskog i zdravstvenog odgoja. Veća protočnost ljudi na sveučilišnim katedrama, s ugovorima koji će se morati obnavljati svake tri godine i poticanje alternativnih visokoškolskih institucija, nužni su uvjet razvoja znanosti i akademske zajednice općenito.

 

Nova ljevica zalaže se za ukidanje vjeronauka u javnom školstvu, a za jačanje autonomije obrazovanja, posebno visokog, povećavanje izdvajanja za znanost i obrazovanje do 70% prosjeka EU i reguliranje statusa samostalnih znanstvenika na tragu rješenja za samostalne umjetnike.

 

Nova ljevica je za jačanje autonomije kulture, obrazovanja, znanosti i medija kao poligona otvorenog i kritičkog prevrednovanja, kao korektiv nametnutim vrijednostima, društveno poželjnim identitetima protiv svih oblika nacionalizama, ksenofobije i diskriminacije.

Odgojno-obrazovna politika

Odgojno-obrazovnu politiku Nova ljevica temelji na principima osuvremenjivanja javnog obrazovanja, kvalitetnog i jednako dostupnog obrazovanja, pluralizma, demokratičnosti  i usmjerenosti k humanističkim vrijednostima.

 

Stav je Nove ljevice da je „društvo znanja“ moguće ostvariti tek povećanjem i ujednačavanjem kvalitete odgoja i obrazovanja na svim razinama, te osiguranjem jednakih uvjeta odgoja i obrazovanja u svim dijelovima Republike Hrvatske. Smisao odgojno-obrazovnog procesa nije stvaranje radne snage, nego stvaranje cjelovite osobe.

 

Zalažući se prije svega za razvijanje kritičkog duha umjesto bespogovornog usvajanja golemog broja informacija, Nova ljevica smatra da će se drugačijom odgojno-obrazovnom politikom u Republici Hrvatskoj stvoriti uvjeti za obrazovanje slobodnomislećih i odgovornih građana, a ne podanika.

 

Nova ljevica zalaže se za osuvremenjivanje javnog obrazovanja u sadržajnom i metodičkom pogledu, a modernizacijski procesi odgojno-obrazovnog sustava naslanjanju se na potrebu za izradom i uvažavanjem dugoročne i kontinuirane odgojno-obrazovne strategije te njezine provedbe bez uplitanja političkih elita i bez politizacije obrazovanja.

 

Jedna od temeljnih postavki te strategije je produžetak cjelovitog općeg obveznog odgoja i obrazovanja na 9 godina, što uz zadržavanje trajanja srednjoškolskog odgoja i obrazovanja, ujedno znači i produljenje trajanja cjelokupnog dovisokoškolskog odgoja i obrazovanja.

 

Nova ljevica zalaže se za ostvarenje jednakih šansi za sve: od stipendiranja do provjere znanja na prijelazu iz jedne odgojno-obrazovne razine u drugu. Također, potrebno je osigurati cjelovit sustav podrške nadarenoj djeci, učenicima i studentima koji uključuje koordinaciju različitih službi.

 

Nacionalni kurikulum donosi se na državnoj razini, ali potrebno je ojačati i osigurati školski pluralizam. Demokratičnost mora biti primijenjena kao načelo na svim razinama, od postavljanja ravnatelja, koji bi za tu funkciju morali imati licencu, do profesionalizacije učiteljskog zanimanja.

 

Škola mora biti svjetonazorski otvorena i inkluzivna; u ekološkom pogledu zagovaramo promišljanje proizvodnje i potrošnje potrebne za dostojan život u granicama ekološke održivosti planeta, odnosno izgradnju paradigme koja sadržava i ekološku održivost i veću društvenu pravednost.

 

U svrhu saniranje postojećeg nezadovoljavajućeg stanja u području odgoja i obrazovanja Nova ljevica zalaže se za hitnu provedbu sljedećih mjera: povećanje izdvajanja za obrazovanje na 5% BDP-a, osnaživanje socijalne funkcije škole, poboljšanje materijalnih uvjeta obrazovanja i nositelja obrazovnih procesa, oslobađanje obrazovnih sadržaja od indoktrinacije i dogmatičnosti, odgajanje za interkulturalnost i toleranciju.

Kulturna politika

Nova ljevica zalaže se za kulturnu politiku koja potiče ukupan društveni razvoj, jamči stručnu neovisnost, pluralizam i raznolikost, jednake razvojne mogućnosti svim kulturnim subjektima te široku dostupnost kulture građanima. Nova ljevica zalaže se za uspostavu javnog dijaloga, veću stručnost i participativnost u odlučivanju te bolju valorizaciju i nadzor nad korištenjem javnih financija uopće, kao i za kulturu.

 

Kulturu shvaćamo kao simboličko i stvarno polje sukoba značenja, a ne pomirenja. Nova ljevica promišlja kulturu kao javno dobro, kao mjesto susreta različitih kulturnih identiteta, otvorene rasprave i promišljanja tema koje su od interesa građanima. Temeljni zadatak kulturne politike promocija je javne funkcije kulture i zaštita kulture kao svima dostupnog javnog dobra.

 

Kultura nije potrošnja državnog ni lokalnog proračuna, već proizvodnja novih vrijednosti. Njezini rezultati nisu i ne mogu biti instantni, ali u konačnici dovode do stvaranja novih društvenih vrijednosti, osviještenih pojedinaca i društva u cjelini.

 

Kulturni sektor neodvojivi je dio gospodarske razvojne politike, ali kultura ne smije biti prepuštena nestabilnoj tržišnoj dinamici, nego mora biti poticana mrežom potpora na lokalnoj i nacionalnoj razini. Kultura ravnopravno sudjeluje i osnažuje ekonomski i društveni položaj zemlje. Smatramo da područje kulture treba na poseban način zaštititi od profitabilnosti i iskoristivosti, kao i tzv. izvrsnosti koja se danas u nas mjeri uglavnom financijskom dobiti.

 

Polazište kulturne politike Nove ljevice aktivno je participiranje u svim segmentima društvenih odnosa te aktivan utjecaj na ukupan društveni razvoj. Stoga se i u kulturi artikulira borba za ostvarenje pravednijeg, otvorenog i sekularnog društva.

 

Kulturu treba osnažiti u otporu spram utjecaja neokonzervativnih, neoliberalnih, nacionalističkih, ksenofobnih politika i autoritarnih načina upravljanja, te je demokratizirati u kontekstu našeg „ovdje i sada“. Kultura treba biti prostor za artikulaciju različitih, postojećih i inovativnih, ideja i praksi, prostor za razvoj niza subjekata, za afirmaciju potisnutih, nevidljivih, nepovlaštenih i marginaliziranih pojedinaca i zajednica.

 

Nova ljevica zalaže se za veću demokratičnost u kulturi koja se mora postići na svim razinama upravljanja i odlučivanja te za uspostavu otvorenog dijaloga svih dionika kulturne proizvodnje, ukidanje prakse dominantnog političkog i stranačkog utjecaja na kulturnu politiku, ponajviše na odluke o financiranju kulture i upravljanju javnim ustanovama.

 

Nužno je osigurati neovisnost stručnih savjetodavnih tijela u kulturi. Odluke kulturnih vijeća osnovanih pri Ministarstvu kulture za pojedina područja umjetničkog i kulturnog stvaralaštva trebaju biti obvezujuće za politiku i temeljene na stručnim, definiranim i transparentnim kriterijima.

 

Kultura je generator stvaranja društvene kohezije, ali ne po načelu niveliranja i nametanja jedne „kulturne paradigme“, već kroz dostupnost i otvaranje prema svim društvenim skupinama i pojedincima. Zalažemo se za kulturu koja će biti kapilarna i uključiva, a ne reprezentacijska i hijerarhijska.

 

Nova ljevica odbacuje koncepciju o kulturnoj politici fokusiranoj na unutarnju raspodjelu moći i resursa. Ravnatelji ključnih kulturnih institucija trebaju se birati na temelju javnih natječaja i prosudbi stručnih i neovisnih tijela – potrebno je smanjiti utjecaj ministrice/a kulture i čelnih ljudi lokalnih uprava. Zalažemo se za ukidanje postojećeg jaza između doživotnog zaposlenja u kulturnim institucijama i prekarnog, ugovornog rada na projektima u kulturi, bez dovoljnih socijalnih prava.

 

Nova ljevica spremna je implementirati inkluzivan, dijaloški i participativan model, u kojemu se kultura promišlja i stvara i „odozgo“ i „odozdo“, u sinergiji raznih subjekata.

 

Posebno osjetljivim i zapuštenim sektorom Nova ljevica smatra područje medijskih politika. Osim izrade odgovarajućih zakonskih akata i planova kojima će se osigurati neovisnost, stručnost i programska kvaliteta u javnim servisima, smatramo da je potrebno posebno regulirati i raznim mjerama stimulirati i medije trećeg sektora, neprofitne medije različitih programskih i uređivačkih preferencija, koji unose novu dinamiku i sadržajno proširuju hrvatsku medijsku scenu. Medijska politika treba uključiti i osmišljavanje novih mjera i mehanizama poticaja za razvoj medijskog pluralizma te biti svojevrsna zaštitnica kvalitete, raznolikosti i nezavisnosti medija pred udarom dnevne politike, tržišta i oglašivačke industrije.

 

Kultura unutar svojih okvira stvara vlastite vrijednosti i isključiva logika profita, kapitala, rasta, krize i sl. ne može se primijeniti u sferi kulture. Pri tome je potrebno temeljito analizirati i procijeniti razloge, načine i ciljeve povezivanja kulture i turizma. Međusektorsko povezivanje kulture i turizma nije prioritet niti može usmjeravati kulturnu politiku.

 

Među svoje prioritete stavljamo jače povezivanje kulture sa znanošću i obrazovanjem. Ta tri područja smatramo prioritetnima za uspostavu stabilnog, dugoročnog društvenog razvoja i modernizacije. Reforma obrazovanja, između ostaloga, treba potaknuti stvaranje nove publike i senzibilizirati mlađe generacije za različite kulturne sadržaje.

 

Sport

Važnost sporta i njegova vrijednost za zdravlje svih članova društva, predugo je zanemarena, a sportu danas nedostaje vizija i strategija razvoja.

 

Nužno je promijeniti postojeći stav o isključivoj važnosti vrhunskog sportskog rezultata pred vježbanjem i sportom kao preventivnim i natjecateljskim aktivnostima, a sve u funkciji očuvanja zdravlja.

 

Neophodno je stvoriti nove modele financiranja sporta i vježbanja koji bi omogućavali materijalno tehničke uvjete i stručni rad u svim područjima zemlje, s naglaskom na djecu i mlade. Takvo povezivanje sportsko rekreativnih aktivnosti unaprijedilo bi i sportsko-zdravstveni turizam.

 

Cilj promjene bio bi proširiti mogućnosti bavljenja sportom i tako i približiti sport svakom članu društva, bez obzira na dob i materijalni status. Time bi svaki član društva dobio pravo na svoje zdravlje i kvalitetniji život.