Kooperativna i kružna ekonomija

Povratak ideji republike

Ukidanje sustava u kojem dominira klijentelizam, korupcija i kriminal

 

 

 

Stanje: Hrvatska ekonomija danas još uvijek funkcionira po principima zadanim devedesetih godina 20. stoljeća, provedenima kroz tadašnju privatizaciju i njezine posljedične manifestacije. Takav model ekonomskog razvoja temeljio se podržavljenju društvene imovine – nacionalizaciji pa privatizaciji te na priljevu stranog kapitala.

Pro­ces transformacije ekonomije odvijao se u okolnostima ortačkog kapitalizma koji ka­rakte­rizira bliskost odnosa i interesa političke i poslovne elite. Pored toga što je bila nemoralna i omogućila destrukciju društvene imovine, dodje­ljujući je u vlasništvo odabranim pojedincima, takva, ortačka ekonomija, rezultirala je gotovo potpunim uništenjem industrije i preorijentacijom na uvoznu ekonomiju. Opće­nito govoreći, nije uništena samo industrija, nego i svi veliki ekonomski sustavi, čak i oni koji bi u današnjoj uslužnoj ekonomiji mogli donositi značajne prihode.

Sve navedeno onemogućilo je ikakvu snažnu državnu akciju koja bi mogla značajno utjecati na promjenu ekonomskih trendova. Iz toga logično slijedi da su se jedini vidljivi rezultati mogli vidjeti kod malih i srednjih privrednika što nije dovoljno za finan­ciranje svih funkcija države.

Sve su promjene donekle preživjele djelatnosti vezane uz graditeljstvo, turizam i trgovinu, no dvije od te tri grane izrazito su podložne oscilacijama i dokazano do­minantne u slabo ekonomski razvijenim državama. Međutim, niti u ovim ko­njun­k­turnim djelatnostima nisu angažirani svi kapaciteti domaće proizvodnje roba i usluga.

Dugogodišnje privatizacijsko uništavanje domaće proizvodnje, prerade i tradicionalnih industrijskih grana za koje su postojale i sirovine i operativna iskustva i znanje, do­velo je gubitka velikog broja radnih mjesta.

Razumijevanje industrije kao manje vrijedne dovelo je do deindustrijalizacije: Hrvatska je iz države solidno razvijene industrije pretvorena je u državu usluga. Situacija stalnog zaduživanja, a ne stvaranja dodane vrijednosti koja bi pokrivala potrebe društva, dugoročno je neodrživa.

Ciljevi: Cilj ekonomske politike jest osiguranje ekonomske uspješnosti, kao i pravde, osiguranjem jednakih mogućnosti za sve članove društva kao i postizanje pune zaposlenosti.

Ključne točke ekonomske politike bile bi usmjerene na potpunu promjenu paradigme: kreiranje kružne i kooperativne ekonomije, u najvećoj mogućoj mjeri izvozne, u kojoj je imperativ poticanje inozemne potražnje i izvoz domaćih proizvoda.

Ekonomski razvoj mora se graditi na principima ekonomske demokracije i kružne ekonomije, usklađenošću sa zaštitom okoliša, energetskom učinkovitošću i borbom protiv klimatskih promjena.

Kružna ekonomija je društveno odgovoran, uravnotežen i pravedan pristup eko­nomiji, i primjeren odgovor krizi okoliša i klimatskim promjenama.

Zadrugarstvo je za Novu ljevicu nositelj razvoja, bilo da se radi o proizvodnim, energetskim, stambenim ili nekim drugim zadrugama, čineći jezgru realne ekonomije i temelj razvoja usmjerenog na čovjeka. Udruživanjem u zadruge članovi dijele odgo­vornost zajedničkog donošenja odluka po principu “jedan član – jedan glas”, što razvija demokratsku kulturu te razvija solidarnost i pravednost sustava općenito.

Tečaj kune nužno je učiniti fleksibilnijim, uvažavajući realnost značajne kreditne zaduženosti građana, a svakako odustati od uvođenja eura. Radi očuvanja mone­tarne samostalnosti, Nova ljevica zalaže se za organiziranje referenduma o ulasku u Eurozonu. Promjena monetarne politike omogućit će selektivnu kreditnu politiku usmje­renu izvozno orijentiranim sektorima i osnivanje izvozne banke.

Cilj Nove ljevice zadržavanje je i nadgradnja postojećih industrija te stvaranje novih industrija usmjerenih izvozu. Uz druge mjere, to će dovesti do poboljšanja vanjsko­trgovinske bilance tj. do smanjivanje uvoza. Ključno je donošenje industrijske strate­gije koja bi se oslanjala na strateške industrije povezane s energetikom, poljo­privredom, šumarstvom, vodnim sektorom, IKT-om i komunalnim uslugama.

Stimuliranje industrija s domaćom sirovinom i znanjem obuhvaćalo bi poticanje izvo­za IKT industrije i proizvodnje održivih proizvoda trajne vrijednosti uz malu upotrebu pri­­rodnih resursa u okviru kružne ekonomije, međusobno povezivanje privrednika, jačanje malih i srednjih izvoznika, usmjeravanje izvoza na nova tržišta, stvaranje mo­de­la financiranja za pripremu, proizvodnju, prodaju i naplatu izvoznih proizvoda i osnivanje zadružne izvozne banke. Cjelokupni razvoj industrije mora poštivati zaštitu okoliša.

Reindustrijalizacijom zemlje u skladu sa suvremenim uvjetima razvoja, reducirat će se ovisnost o turizmu. Povećanjem udjela u ekonomiji onih poslovnih subjekata zasnovanih na ideji društvenog poduzetništva, zadrugarstva, radničke participacije, samoupravljanja i pluralnog vlasništva te poticanjem kooperacije umjesto konku­rencije, koncept eko­nomskog rasta zamijenit će se konceptom ekonomskog razvoja koji će dovesti do poboljšanja kvalitete života.

Fiskalna politika

 

Sadašnji regresivni porezni sistem zanemaruje princip pravednosti i ekonomske prav­de, ne rješava problem nejednake raspodjele dohotka i imovine te, uz netrans­parentnost u donošenju javnih odluka i raspolaganju javnim sredstvima, ne pod­razumijeva širenje porezne baze.

 

Prevelik dio proračuna namijenjen je vojsci, neefikasnim službama i policiji, a nedovoljan dio namijenjen je za socijalne i zdravstvene svrhe, za znanost i istraživanje, za obrazovanje i poboljšanje ekonomskog statusa svih članova društva.

 

Previsok javni dug, previsoki troškovi javne uprave i netransparentnost proračuna pogoduje korupciji, a precijenjenost domaće valute pogoduje uvozu, dok uz zanemarenu domaću proizvodnju i izvoz prevladava neodrživ ekonomski model baziran na uvozu, zaduživanu i potrošnji.

 

Nova ljevica namjerava osigurati transparentan proračun, reformu javne i lokalne uprave, promjenu monetarne politike, zalagati će se za neuvođenje eura i organizaciju referenduma o ulasku u eurozonu, za smanjenje javnog duga, uvođenje pro­gresivnog oporezivanja dohotka i imovine što rješava pitanje nejednakosti, fiskalnu decentralizaciju, dugoročnu stabilnost fiskalnog sistema, osiguranje javnih prihoda za financiranje izgradnje infrastrukture i rada socijalnih službi, te za primjereno financiranje obrazovanja, zdravstva i kulture uz povećanje odvajanja za znanost  i istraživanje te za zdravstvo, sve s krajnjim ciljem povećanja zaposlenosti, ekonomskog razvoja i kvalitete života.

Porezna politika

U poreznoj politici, Nova ljevica zalaže se za uvođenje pravednog poreznog sustava s progresivnim oporezivanjem dohotka i imovine, širenje porezne osnovice i postepeno smanjenje regresivnog poreza (PDV-a), za uvođenje crkvenog poreza uz reviziju Vatikanskih ugovora i pristupanje pregovorima o konkordatu te za uvođenje eko­loškog poreza, poreza na nasljeđivanje i poreza na nekretnine (ne uključujući prvu nekretninu, a nakon usklađivanja zemljišnih knjiga).

Regulacija poslovanja

Nepostojanje nezavisnog pravosuđa, neuspješnost javne administracije i nedovoljna transparentnost u provedbi zakona, čine slabu državu pod utjecajem snažnih interesnih skupina koje onemogućavaju racionalizaciju njene potrošnje, a u kombinaciji s korupcijom i rentijerski nastrojenim poduzetništvom onemogućuju postizanje ekonomske pravde i održivog rasta zaposlenosti.

 

Uloga države u ekonomiji trebala bi biti usmjerena postizanju jednakih mogućnosti za sve članove društva, s jasnim pravilima igre i aktivnim sudjelovanjem u procesu strateškog planiranja u zemlji s visokom razinom javnog duga i kroničnim deficitom mirovinskog i zdrastvenog fonda koji se pokriva iz proračuna zaduživanjem.   

 

Razvoj poslovanja može se dogoditi uz smanjenje korupcije u javnom sektoru, uz povećanje proračunske transparentnosti, uz razvoj profesionalnog kadra u javnoj administraciji, reformu sistema napredovanja i plaća radnika u javnoj administraciji koja treba zavisiti od ostvarenih rezultata, putem reduciranja broja državnih agencija, veće izloženosti sektora znanosti i visokog obrazovanja me­đu­narodnoj sceni i suradnji s ekonomijom s ciljem povećanja inovativnosti, kao i admi­nistrativna i fiskalna decentralizacija, osnivanje makro regija kao nositelja re­gionalnog i industrijskog razvoja, racionalizacija jedinica lokalne samouprave sukladno načelu fiskalne održivosti i reforma izbornog procesa.

 

Ostvarenje principa solidarnosti i slobode nije moguće bez efikasne administracije. Efikasna javna administracija, neopterećena korupcijom i politizacijom predstavlja osnovu na kojoj se gradi solidarnost i partnerstvo društva i države.

 

Nova ljevica potiče participativno odlučivanje članova društva o najvažnijim razvojnim pitanjima općine, grada, regije i države te promjene zakonske regulative koja bi omogućila nesmetan razvoj zadrugama.

 

Regulacija financijskog tržišta

Monetarna politika usmjerena je na tečaj, cijene i financijsku stabilnost, a ne na mjere koje bi likvidnost usmjerile u funkciju ekonomskog razvoja i smanjenja nezaposlenosti.

 

Financijsko tržište ovisno je o bankama koje, uspostavljanjem restriktivnih kreditnih kriterija, ne preuzimaju rizike financiranja realnog sektora, a usmjeravanje na potrošačko financiranje prešlo je vrhunac mogućeg zaduženja potrošača i stvorilo prezaduženost.

 

Raspoloživi financijski resursi koriste se za financiranje javnih rashoda u funkciji potrošnje, a ne u ulaganja u ekonomski razvoj. Kontinuirana eurizacija štednje i odo­bravanje kredita s valutnom klauzulom umjesto okretanju domaćim izvorima finan­ciranja, povećavaju izloženost tečajnim promjenama.

 

Postavljanje novih ciljeva u monetarnoj politici, stabilnost razvoja ekonomije i pove­ćanje zaposlenosti, osigurat će koordinaciju dviju politika, monetarne i fiskalne, te omogućiti nove instrumente, selektivnu kreditnu politiku usmjerenu izvozno orijen­tiranim sektorima te potaknuti osnivanje izvozne banke koja bi na uspješniji i jeftiniji način financirala izvoz.

 

Poticanje razvoja društvene ekonomije, radničkog zadrugarstva i dioničarstva te zadružnih banaka, put je koji vodi do održivog razvoja društva i rasta zapo­slenosti, a time do stvaranja dugoročnog pravnog i financijskog okvira za razvoj zadruga, ra­dničkog dioničarstva i društvene ekonomije.

 

Stvaranje pravnog i financijskog okvira za radničko preuzimanje tvrtki – poreznim olakšicama, subvencioniranjem prava prvokupa dionica i ustupanjem dijela dobiti radnicima – jedan je od alata i ciljeva ekonomske politike Nove ljevice.

 

U radnom zakonodavstvu, Nova ljevica zalaže se za izjednačavanje prava i sigurnosti radnika u javnom i privatnom sektoru, za ukidanje oblika takozvane fleksibilizacije ra­da koji idu na štetu radnika, te za prepoznavanje različitih potreba različitih zanimanja za drugačijim oblicima i omjerima sigurnosti i fleksibilnosti.

 

Neophodno je uz donošenje novog ovršnog zakona rješavanje pitanja prezaduženih, blokiranih i ovršenih članova društva osnivanjem državnog fonda za otkup lošeg duga – otkupom, otpisom i restrukturiranjem duga čiju struk­turu danas čini u manjoj mjeri osnovni dug, a u većoj mjeri ostali troškovi.

Politike zapošljavanja

Visoka nezaposlenost, visoka nezaposlenost mladih, dugotrajna nezaposlenost, kra­tak radni vijek, rad na određeno vrijeme, neprimanje plaće za rad ili primanje dijela plaće na crno – sadašnja je slika stanja u zemlji.

 

Pravo na zaposlenje i plaćen rad osnovno je ljudsko pravo.

 

Postizanjem pune zaposlenosti i stvaranjem jednakih mogućnosti za sve članove društva omogućit će se ekonomska pravda. Povećanje udjela kooperativne i kružne ekonomije u ukupnoj ekonomiji predstavlja put k punoj zaposlenosti. Podruštvljena ekonomija smanjuje nezaposlenost.

 

Ekonomska politika pune zaposlenosti podrazumijeva olakšice za zapošljavanje radnika i prijavu radnika na rad na neodređeno vrijeme, uključivanje radnika u vlasničku strukturu i promicanje radničkog upravljanja.

 

Potrebno je poticati osnivanje zadruga kao pokretača ekonomskog i društvenog razvoja u kojem će njegovi članovi ostvariti svoje ekonomske i socijalne ciljeve.

 

Prostorna politika

Prostorna politika Nove ljevice jest širenje prostora javnog i zajedničkog dobra uz proglašenje javnog interesa kao primarnog u upravljanju zajedničkim dobrima, vodom, šumama, zemljištem i obalom.

 

Politike u upravljanju urbanim prostorom i ekonomijom potrebno je temeljiti na znanstvenim i stručnim osnovama, na polidisciplinarnom pristupu prostornom planiranju i uređenju, usklađenim sa integralnim ekonomskim razvojem te koncipiranim s ciljem socijalne pravednosti i zaštite okoliša.

 

Neophodno je prevladati sadašnju neoliberalnu paradigmu o nužnom smanjivanju uloge države u razvojnim procesima u korist tržišno orijentiranog rasta jer ona ugrožava važne prostorne resurse i potiče društvenu nejednakost.

 

U formulaciji i implementaciji prostornih politika Nova ljevica će se prvenstveno voditi interesima većine stanovništva, osiguranja javnog interesa, zaštite prostora i okoliša. Zalagat će se za reafirmaciju koncepta javnog interesa u prostoru kao ključnog legitimirajućeg temelja planiranja.

 

Nova ljevica zagovara ustavno definiranje neotuđivosti i zabrane privatizacije i koncesioniranja voda, šuma, elektroprivrede, obale i ostalih javnih dobara koja dobivaju na vrijednosti integralnim prostornim planiranjem.

 

Prostori kojima se ustavom osiguravaju javne funkcije, poput prostora za zdravstvo, odgoj i obrazovanje, socijalnu zaštitu, kulturu, sport i rekreaciju, obranu, zaštitu ljudi i materijalnih dobara, zaštitu prirode te građevine i prostori za obavljanje komunalnih djelatnosti, prometnice, linijska infrastruktura i slično, javni gradski prostori) pješačke zone, nogostupi, javne zelene površine) – sve ono što se zasniva na vrijednostima iz domene osnovnih ljudskih prava, prava građana na sigurnu socijalnu i kvalitetnu životnu sredinu – čini javno dobro čije očuvanje i unaprjeđenje jest javni interes najvećeg prioriteta u prostornom uređenju.

 

Politikama uređenja prostora nužno je osigurati, da temeljna organizacija i namjena korištenja prostora omogući prostorno-planske pretpostavke za diversifikaciju gospodarskih djelatnosti, čime se izbjegava svođenje hrvatske ekonomije na monokulturu turizma, odnosno na ugostiteljstvo i trgovinu, a u kontekstu globalnog tržišta i lokalnih uvjeta za život.

 

Politiku uređenja prostora Nova ljevica temelji na konceptu odgovornog razvoja uz uvažavanje klimatskih promjena.

 

Nova ljevica zauzimati će se da se trend derogiranja prostornog planiranja kao svjesne društvene djelatnosti – zaustavi i izmijeni u korist građana putem odgovorne javne (državne) politike.

 

Prostorno planiranje, kao ključna sastavnica prostorne politike i osnovni instrument društvene regulacije u upravljanju prostorom, treba biti utemeljeno na integrativnim razvojnim strategijama kako bi se oblikovali strateški okviri prostornog razvoja određene razine.

 

Prostorne politike Nova ljevica sagledava u kontekstu decentralizacije i regionalizacije te se zalaže za demokratski sustav odlučivanja u oblasti prostornog planiranja i upravljanja, gdje se odluke ne mogu donositi sa stajališta dnevnopolitičkih interesa, a znanstvena i stručna rješenja trebaju se preispitivati u slobodnoj i široko organiziranoj javnoj raspravi.

Razvoj prometa i prijevoza

Sadašnje stanje prometa i prijevoza u Hrvatskoj obilježava loša prometna infrastruktura, neadekvatno održavanje i neravnomjerno ulaganje u ceste na račun drugih prometnih mogućnosti, nepostojanje integriranog prometnog puta i prijevoznog sustava u putničkom prometu, neuravnotežen regionalni i lokalni prometni razvoj, zastarjelost voznog parka i negativan utjecaj prometnog sustava na okolinu.

 

Cilj Nove ljevice izgraditi je prometni i prijevozni sustav koji će omogućiti integraciju prostora, efikasan tranzitni promet, kvalitetan javni prijevoz te dugoročno energetski i ekološki održivu prijevoznu industriju.

 

Prometna integracija cjelokupnog teritorija kao i kontinuirano povećanje sigurnosti optimizacijom ulaganja u objekte i infrastrukturu prometa doprinijet će jačanju željezničkog i robnog prometa, jačanju integriranog prijevoza putnika u gradskom i prigradskom prometu te poboljšanju kvalitete i obujma korištenja javnog prijevoza.

 

Nužno je raditi na smanjenju negativnog utjecaja prometa na čovjekovu okolinu povećavanjem korištenja prijevoznih sredstava koji kao pogonsko gorivo koriste električnu energiju i biogorivo, informirati članove društva o prednostima javnog prijevoza i ekoloških vozila te zagovarati upotrebu javnog prijevoza, bicikala i pješačenja kao osnovnih oblika osobne mobilnosti.

 

Postavljanje razvoja željezničkog prometa u centar prometnog sustava zemlje uključuje i transport putnika i transport roba. Preduvjet razvoja željezničkog prometa jest modernizacija željezničke infrastrukture.

 

Strateški je nužno razvijati dužobalni linijski brodski prijevoz, a vezano uz integralno prostorno planiranje teritorija.

Energetska politika

Uvozom više od pedeset posto svih oblika energije s najvećim udjelom fosilnih goriva – nafte, ugljena i prirodnog plina – ugrožava se sigurnost i stabilnost ekonomije.

 

Ostvarenje ciljeva klimatske i energetske politike EU u razdoblju od 2020. do 2030. godine smanjenjem emisije stakleničkih plinova za 40%, povećanjem udjela obnovljivih izvora energije u ukupnoj potrošnji na najmanje 27%, i smanjenjem potrošnje energije za najmanje 27% mjerama energetske efikasnosti – čini se neostvarivim bez diversificiranja proizvodnje i opskrbe, bez smanjenja uvozne ovisnosti, bez ubrzanja zamjene fosilnih goriva obnovljivim izvorima energije, bez razvoja IKT rješenja povezanih s energetskim sektorom, bez boljeg korištenja po­trošnje energije u svim sektorima proizvodnje i distribucije energije, kao i u transportu te u energetskoj obnovi zgrada.

 

Razvoj energetike treba ići u pravcu osiguranja zdravog okoliša, niskougljične ekonomiju, energetske neovisnosti, razvoja i izvoza energetskih tehnologija, decentralizirane proizvodnje energije kao i uključivanja pojedinaca u razvoj energetskih zadruga.

 

Razvoj energetike, uz iskorištavanje lokalnih potencijala obnovljivih izvora energije, trebao bi omogućiti članovima energetskih zadruga ostvarivanje prava na poticaj za zapošljavanje, oslobađanje od poreza na reinvestiranu dobit zadruge i smanjenje naknade za priključenje elektrana u vlasništvu zadruga ili pojedinaca u elektroenergetski sustav. Zarada zadruga bila bi usmjerena u lokalnu zajednicu i lokalnu zaposlenost.

 

Ostvarivanjem sinergije poljoprivrede i energetike izgradnjom bioplinskih postrojenja kao i energetskih zadruga za proizvodnju biomase i bioplina, iskoristit će se zapušteno poljoprivredno zemljište i povećati lokalno zapošljavanje.

 

U energetskoj politici, Nova ljevica zalaže se za smanjenje zagađenja i uvoza energije, povećanje obnovljivih izvora energije u ukupnoj proizvodnji, smanjivanje emisije stakleničkih plinova i povećanje obnovljivih izvora energije te za povećanje udjela domaćih izvora energije i subvencioniranje energetskih zadruga.

Poljoprivredna politika

Hrvatska je tradicionalno agrarna zemlja u kojoj je poljoprivreda bila jedna od temeljnih privrednih grana. Danas gledamo proces nezaustavljivog propadanja hr­vat­ske poljoprivrede, koji za posljedicu ima depopulaciju ruralnih krajeva, prvenstveno Slavonije i dalmatinskog zaleđa.

 

Za Novu ljevicu poljoprivreda je jedna od strateških grana hrvatske privrede. Poljoprivreda regulirana takozvanim slobodnim tržištem neodrživa je u svakom pogledu.

 

Usklađivanje zemljišnih knjiga, usklađivanje registra poljoprivrednika, uvođenje novog sistema poticaja, okrupnjavanje zemljišta, davanje državnog zemljišta u najam, povećanje postotka zemljišta za navodnjavanje, neki su od nužnih koraka.

 

Nova ljevica namjerava zadržati OPG kao osnovnu jedinicu poljoprivredne proiz­vodnje, nasuprot osnivanja poljoprivrednih mastodonata u privatnom ili u državnom vlasništvu.

 

Nova ljevica zalaže se za širenje i poboljšanje zadrugarskog modela poljoprivredne proizvodnje – od ukupnog broja zadruga u Hrvatskoj, poljoprivredne zadruge danas čine 40%. Zadrugarstvo može biti nositelj promjena i razvoja kroz udruživanje poljoprivrednih proizvođača u zadruge, osnivanje zadružnog saveza koji bi predstavljao interese zadruga i pružao podršku u poslovanju, osnivanje zadružne poljoprivredne banke, osnivanje zadružnih tržnica i organizaciju neposredne razmjene između proizvođača i stanovnika. Zadružni model pokazao se uspješnim u brojnim zemljama gdje poljoprivredne zadruge imaju velik udio u sektoru poljoprivrede, neke čak do 80%. Svaki peti stanovnik Evrope član je zadruge.

 

Promjenom postojeće zakonske regulative i stvaranjem podzakonske regulative kao i strategije razvoja zadruga, njihov će se sadašnji položaj poboljšati. Najveća prednost zadruge jest što su članovi uključeni u proces donošenja poslovnih odluka. Zadruga se temelji na ravnopravnosti, pravednosti, solidarnosti, otvorenosti, društvenoj odgovornosti i demokratskoj kontroli na principu jedan član jedan glas. Sve vlasništvo zadruge je zajedničko. Zadruga potiče realnu ekonomiju i razvoj usmjeren na čovjeka.

 

Nužno je donošenje dugoročne poljoprivredne strategije koja bi uključivala realne ciljeve povećanja ekološke proizvodnje i smanjenja pedesetpostotnog uvoza hrane.

 

Nova ljevica zalaže se za ponovo pokretanje ulaganja u obnovljive izvore energije, pa tako i u biomasu, biodizel, bioplin i etanol kao alternativna goriva i ogrjev, a u njihovoj proizvodnji mogli bi se aktivirati neiskorišteni poljoprivredni resursi. U Hrvatskoj je većina započetih projekata na tom polju stala, a u tome se može nazrijeti interes naftnih i uvozničkih lobija koji to priječe.

Vodna politika

Glavni problemi hrvatske vodoprivrede su naselja bez vodovoda i kanalizacije, veliki gubici vode u sistemu javne opskrbe, nezbrinjavanje mulja s pročistača otpadnih voda, ilegalno šljunčarenje, onečišćenje mora i rijeka ispuštanjem otpadnih voda i krutog otpada te neuspješnost sistema gospodarenja otpadom nastalim u poplavi.

 

Pravo na vodu temeljno je ljudsko pravo i treba biti zaštićeno Ustavom, a usluga opskrbe vodom ne smije biti privatizirana.

Ciljevi Nove ljevice su pravna i institucionalna zaštita prava na vodu kao osnovnog ljudskog prava, pravo na pristup informacijama i sudjelovanje u odlučivanju o vodi svim članovima društva, osiguranje dovoljne količine vode  za vodoopskrbu, gospodarstvo i industriju, odgovorno korištenje i zaštita kopnenih i morskih voda, odgovoran razvoj i zaštita okoliša, uspostavljanje integriranog pristupa upravljanju vodom, razvoj projekata koji unapređuju postojeću infrastrukturu, povećanje proračunskog financiranja za infrastrukturne projekte vodoopskrbe i odvodnje, isključivanje svake mogućnosti privatizacije i koncesioniranja vodocrpilišta, javnih poduzeća za vodoopskrbu i sistema za pročišćavanje voda, izrada plana za smanjenje rizika od poplava i izgradnja infrastrukturne obrane od poplava i sistema odvodnje te očuvanje vodnih resursa i uloge vode kao staništa.

Upravljanje otpadom

Otpad je već dugi niz godina problem zaštite okoliša u Hrvatskoj. Zaštita okoliša i prirode nužna je u prostornom uređenju, energetici, industriji, poljoprivredi, šumarstvu, ribarstvu, turizmu i prometu jer su priroda i okoliš njihovi osnovni resursi.

 

Neophodno je uvođenje cjelovitog sustava upravljanja otpadom što uključuje sanaciju i zatvaranje postojećih neuređenih odlagališta otpada i divljih odlagališta te razvijanje odvojenog sakupljanja i obrade otpada. Taj sustav obuhvaća sprečavanje nastanka otpada, održivo upravljanje resursima, produženje životnog vijeka proiz­voda povećanjem iskorištavanja korisnih sirovina i ponovnom upotrebom, unaprje­đenje sustava odvajanja na kućnom pragu uvođenjem pravedne naplate prema količini otpada, te sustava recikliranja u sortirnicama, kompostanama i reciklažnim dvorištima, kao i smanjenje ukupne količine otpada koji se odlaže na neuređena odlagališta i količine biorazgradivog komunalnog otpada koji se odlaže na odlagalištima otpada te unapređenje sustava upravljanja sakupljanja i obrade opas­nog otpada.

 

Razvoj lokalnih centara za zbrinjavanje otpada omogućio bi ostvarenje ciljeva strategije upravljanja otpadom (tzv. „strategija nula otpada“).

 

Kvalitetan cjelokupan sustav upravljanja otpadom je osnovni instrument u provedbi modela kružne ekonomije.