Rodna politika

Sloboda od nasilja i diskriminacije, pravo na ljudsku sigurnost i ravnopravno sudjelovanje građana i građanki u svim područjima života, temelj je demokratskog društva.

Ovo je i temeljni uvid feminističkog pokreta koji je davno zabilježio iste zahtjeve i solidarno se, s drugim slobodarskim, antidiskriminacijskim i mirovnim pokretima borio i bori za iste.

Žene su, prema brojnim međunarodnim dokumentima, prepoznate kao politička, ekonomska i statusna manjina, a Republika Hrvatska se potpisivanjem UN Konvencije o eliminaciji svih oblika diskriminacije žena obvezala ne samo na donošenje zakonskog okvira kojim jamči ravnopravnost spolova već i na provođenja mjera za uklanjanje svih oblika diskriminacije iz javnog i privatnog života. No, u praksi su stvari drukčije.

Liberalizam, s naglaskom na pravima pojedinaca, nema odgovora na strukturne nejednakosti. Feminizam prepoznaje različita polja socijalne isključivosti ‘od nezaposlenih i beskućnika do proizvodnje onoga što biopolitičari nazivaju ljudskim otpadom. Ovo je poduprto neučinkovitošću institucija socijalne politike koje su potpuno neoliberalne, favoriziraju određeni tip socijalnog isključivanja’. (Biljana Kašić)

Feministička ideja socijalne skrbi nastoji omogućiti sudjelovanje i solidarnost te stvoriti prostor koji bi omogućio da rastemo kao ljudska bića, kroz smislene interakcije. Brigu o građankama i građanima treba gledati ne kao sigurnosnu mrežu, nego kao alat kojim se demokratsko društvo valja graditi. Ljudska prava, ekološka i socijalna održivost treba imati prednost u odnosu na ekonomski interes.

Budući da žene čine 51 posto ukupnog stanovništva Republike Hrvatske i svojim radom doprinose cjelokupnom ekonomskom i političkom životu, s pravom zahtjevaju da im pripada i ravnopravno mjesto u svim društvenim procesima.
Zahtjevi se odnose na jednako pravo na sudjelovanje u politici i političkom odlučivanju, ostvarenje prava na školovanje, rad i adekvatnu zaradu za isti, socijalnu sigurnost i zaustavljanje nasilja nad ženama, politiku ravnopravnosti i tolerancije.

Jednakost se ne ostvaruje samo u polju ekonomije. Ona također uključuje mogućnost sudjelovanja u i u političkom i kulturnom polju. Društvo jednakosti treba biti dostupno svima, bez obzira na sposobnosti. Jednakost se također ostvaruje u slobodi od nasilja, pravu na izbor koga ćemo voljeti, bez straha od prijetnji i diskriminacije.

Obrazovni sustav ima važnu demokratsku ulogu u smislu poticanja jednakosti, smanjuje nejednakost životnih šansi koje postoje u različitim društvenim klasama, a kultura mora omogućiti jednako sudjelovanje u ostvarivanju kreativnih potencijala pojedinaca i biti dostupna svima.

Široki i uključujući feminizam, feminizam kao ‘strasna politika’ (bel hooks) odgovor je na ekonomske, ekološke i društvene i izazove s kojima se suočavamo. Potrebna nam je i nova politička snaga, kako izvaninstitucionalna tako i institucionalna kako bi se odgovorilo na izazove postojećih ideologija i praksi: nacionalizam, diskriminacija, seksizam i rasizam idu ruku pod ruku, a na štetu su i žena i muškaraca. Liberalizam, s naglaskom na pravima pojedinaca, nije rješenje za strukturne nejednakosti. Privatizacijom i pretvorbenom pljačkom uništeno je na tisuće specifičnih ženskih radnih mjesta.

Diskriminacija u plaćama postoji u svim kategorijama plaća. Muško nasilje nad ženama, manjinama – etničkim i seksualnim, nad osobama s invaliditetom, migrantima, postoji u svim društvenim slojevima. Djeca, mladi i starije osobe marginalizirani su na temelju predrasuda. Sve to treba mijenjati.

 

Politički krajolik 2016.
Uz rastući nacionalizam, militarizaciju i fašizaciju društava u Europi, kojima se pridružila i Hrvatska, svedočimo jačenju ideja i praksi koje ograničavaju ljudska prava radnika/ica, žena, etničkih manjina i LGBTIQ osoba. Svjedočili smo i svjedočimo kršenju ljudskih prava onih koji ne odgovaraju politikama radikalne katolizacije društva (od referenduma do prvih zločina iz mržnji).

Hrvatska živi nejednakost koja produbljuje nepravde. Do sada se nije ogradila žicama, ali njezina politika ‘nacionalne sigurnosti’ vodi računa isključivo upravo o sigurnosti svojih granica i, eventualno, svojih građana. Ono što je potrebno je govor o sigurnosti koji je oslobođen od nacionalizma. Migracijske politike moraju promovirati ljudsku sigurnost i uključivost.

No, svjedočimo da Vlada nije u stanju odrediti prioritete koji bi bili na dobrobit cijelog društva kao i za buduće generacije. Svjedočimo dodatnom urušavanju socijalnog sustava u korist privatnih profitnih motiva i praksi, a i prijetnje većom privatizacijom obrazovanja ubrzat će razvoj rastuće nejednakosti. Uz galopirajuću nezaposlenost mladih i njihovo iseljavanje iz Hrvatske, kozmetičke populacijske mjere neće zaustaviti procese.

Svjedočimo povećanju nejednakosti od samog osnutka neovisne Hrvatske i jasno je da je drugačiji razvoj put hitno potreban. Ljudi koji imaju stalni posao, koji imaju dopunsko zdravstveno osiguranje, koje imaju osigurano stanovanje, koji nisu pod ovrhom, koji ne žive s invaliditetom i kojima je nacionalni identitet i izbor stranaka koje više brinu o samima sebi no o građanima možda nisu primjetili promjene koje donose aktualne politike koje će danas-sutra i njih učiniti isključenima iz područja rada, njihovoj djeci uskratiti besplatno obrazovanje, a starim roditeljima adekvatnu medicinsku skrb. Dodatno se marginaliziraju već marginalizirane skupine, u kojima žene tada trpe dvostruku ili trostruku diskriminaciju, kao pripadnice manjinskih zajednica, etničkih ili seksualnih, te kao osobe s invaliditetom.

Dok Hrvatska ima zakonski okvir koji utvrđuje nacionalne ciljeve za ravnopravnost spolova, uvijek se govori o nedostatku ‘političke volje’ da se ženama osiguraju jednake mogućnosti i zaustavi nasilje nad ženama. Vrijednost ženskog rada manja je od vrijednosti rada muškaraca, zastupljenije su među onima koji imaju nesigurne oblike zapošljavanja, koje su potplaćene ili neplaćene za svoj rad, dok neplaćeni kućni rad u najvećem je postotku onaj žena, reproduktivni i skrb o djeci i starijima. Dohodovna nejednakost ukorijenjena je desetljećima, unatoč službenoj retorici ravnopravnosti spolova. Jaz između muške i ženske plaće se povećava kao i socijalna nejednakost, od manjih mirovina do većeg broja žena koej žive u siromaštvu.
Danas su posebno na udaru seksualna i reproduktivna prava žena, i Nova ljevica će ustrajno braniti pravo žena na autonomiju, njihovu ravnopravnu uključenost (poticanjem uvođenja mjera, zahtjevima za poštivanjem Zakona o ravnopravnosti spolova) koje bi smanjile nejednake mogućnosti i omogućile ostvarivanje svih potencijala žena.

Muško nasilje nad ženama globalni je problem i stvarna prijetnja jednakosti žena i muškaraca. U posljednjih 10 godina u Hrvatskoj je 300 žena izgubilo živote, ubojstvima muževa ili bivših partnera. LGBTIQ osobe suočavaju se svakodnevno s diskriminacijom i institucionalnim nasiljem.

Kao feministkinje i feministi, suradnjom s aktivistkinjama iz organizacija civilnog društva kao i pojedinki iz drugih stranaka namjeravamo nastaviti politiku koja promiče ravnopravnost spolova i jednaka prava svih osoba bez obzira na spol, boju kože, nacionalnost, seksualnost, sposobnost, rodni identitet ili vjeru. Unutar Nove ljevice promicat ćemo politiku koja u svome temelju ima ugrađen istinski feministički politički cilj: stvaranje svijeta bez nasilja. On uključuje i smanjenje vojnog proračuna i zaustavljanje izvoza oružja. Naša politika je politika mira i razumijevanja među narodima. Suprostavljamo se militarizaciji društva, protivimo se stvaranju bilo kakvih stranih baza i vojnih centara na području RH.

Prioritetna pitanja za 2017.
Slijedom dugogodišnjeg aktivizma brojnih žena okupljenih u organizacijama civilnog društva, ad hoc kolalicija i mreža (kao Ženske mreže Hrvatske), ističemo najugroženija područja u kojima žene ne ostvaruju jednakost.

 

1. Žene i ekonomski život
Ravnopravnost spolova je posebice zbog pretvorbenog kriminala i pljačke u kojoj su izgubljena sigurna radna mjesta, ekonomske krize, ‘mjera štednje’ i konzervativnu revoluciju koja ženu smješta o ‘okrilje doma’ dovedena u opasnost. Pravo djeteta na roditelja i pravo žena na jednakost na tržištu rada ne smiju biti u sukobu, niti biti na štetu žena što je danas slučaj.
Veća odgovornost za reproduktivni rad, njegu i neplaćene kućanske poslove slabi položaj žena na tržištu rada, kao i njihove mogućnosti za ekonomsku neovisnost.

Ženska nezaposlenost, nesigurnost žena zbog pretežnog ugovaranja rada na određeno vrijeme i rad na crno u Hrvatskoj su u porastu, a mnoge su žene zbog lošeg vrednovanja njihova rada prisiljene raditi više poslova, premda kod kuće obavljaju neplaćene poslove i tako, kao i ostali, pridonose nacionalnoj ekonomiji. No, njihov besplatni rad nije uračuna u BDP, niti na temelju njega stječu prava na zdravstveno ili mirovinsko osiguranje.

Borit ćemo se za:

  • dosljednu primjenu zakona i povrat opljačkane imovine uz kažnjavanje počinitelja
  • zagovarati dostupnost tržištu rada bez diskriminacije – ime i prezime, spol, seksualna orijentacija ili izgled ne bi trebali igrati nikakvu ulogu pri zaspošljavanju
  • politički djelovati u cilju ostvarivanja jednakosti u plaćama i upravljačkim strukturama
  • dokidanje outsourcinga kao oblika dodatne eksploatacije radnika i radnica
  • izraditi smjernice/ mjere za postizanje jednakosti u plaćama (trenutni sustav u kojem industrijski sektor postavlja standarde za strukturu plaća valja mijenjati jer je na štetu poslova u kojemu dominiraju žene (npr. skrb)
  • uvođenje mjera poticanja zapošljavanja žena na radnim mjestima u skladu s njihovim obrazovanjem
  • osiguranje cjeloživotnog obrazovanje – organizirano osposobljavanje žena za rad sa suvremenom tehnologijom
  • radno zakonodavstvo koje štiti žene od seksualnog ucjenjivanja, uznemiravanja i napastovanja na poslu.
  • kreditiranje samozapošljavanja žena pod povoljnim uvjetima, s malim kamatama i odgodom plaćanja duga
  • mjere za sprečavanje dobne diskriminacije žena prilikom zapošljavanja
  • uvažavanje specifičnih problema seoskih žena, njihovog doprinosa obiteljskoj zaradi i s tim u skladu vrednovanje njihova neplaćenog rada
  • monitorirati da se javni poslovi/ upravljanje /nabava provode na način aktivnog suzbijanja diskriminacije žena
  • promovirati afirmativne akcije na tržištu rada s obzirom na osobe s različitim sposobnostima (žene s invaliditetom)
  • zahtjevati sankcije protiv diskriminacijskih poslodavcima
  • zagovarati osnivanje Rodnog fonda s ciljem financiranja povećanja plaća u sektorima i zvanjima u kojima dominiraju žene
  • osigurati mjere za poticanje većeg uključivanja muškaraca u neplaćeni kućni rad (očinski dopust, povećanje broja servisa/vrtića)
  • zauzimati se za smanjenje radnih sati (na 6) koje će omogućiti veću raspodjelu neplaćenog kućanskog rada, povećanje društvenog angažmana, smanjenje nezaposlenosti, potrošnje energije i emisije štetnih plinova.
  • zagovarati jedinstvenu naknadu za nezaposlenost, zdravstvenu zaštitu i socijalne beneficije u sustavu socijalnog osiguranja sa zajamčenim minimalnim iznosima naknade. Nitko ne bi trebao biti izvan mreže sustava socijalne sigurnosti.
  • tražiti povećanje minimalne mirovinske stope i reformu mirovinskog sustava s ciljem priznavanja, a ne kažnjavanja, onih kojima nije priznat neplaćeni rad za skrb o djeci/obitelji
  • sustav socijalne skrbi koji odgovara i posebnim potrebama žena, uvesti niz alternativnih oblika poslovanja u ustanovama sustava socijalne skrbi
  • povećanje minimalne mirovine i povećanje mirovine u odnosu na prosječnu plaću u RH

 

2. Politička participacija žena
Naš je cilj podjednaka zastupljenost žena i muškaraca u svim tijelima odlučivanja. Bez diskriminacije. Rezultat naših aktivnosti mora biti podjednako sudjelovanje žena i muškaraca u odlučivanju u svim predstavničkim, izvršnim i nadzornim tijelima u RH na svim razinama.

  • ‘ženske kvote’ u izvršnim tijelima političkih stranaka, na kandidacijskim listama na koje se naizmjenično navode kandidati oba spola na svim listama, te na svim razinama vlasti. Mjere za cjelovito i realno prikazivanje žena u javnosti – dokidanje i sankcioniranje seksizama, predrasuda i stereotipa
  • podjelu odgovornosti u kući i državnoj vlasti
  • zalagat ćemo se za daljnje unapređenje političkog života u RH kroz restrikcije i onemogućavanje kandidiranja onih koji su se ogriješili o zakone RH.

Politički prostor i predstavnička tijela moraju uključivati predstavnike i predstavnice nacionalnih manjina, osoba s invaliditetom i drugih podzastupljenih skupina.
3. Socijalna sigurnost
Socijalna politika u Hrvatskoj ne daje kvalitetne odgovore na aktualnu situaciju: nezaposlene žene, žene pogođenje ‘fleksibilizacijom’ i outsourcingom, samohrane majke, seoske žene, žene treće dobi i žene s invaliditetom ne uživaju skrb kakva im je potrebna. Radno sposobnim a nezaposlenim ženama, na primjer, ograničena je mogućnost dobivanja socijalne pomoći, a seoske žene praktički i ne mogu ostvariti socijalnu zaštitu. Zagovaramo socijalnu državu te socijalnu politiku koja će zadovoljiti potrebe svojih građana, kao i specifične potreba žena To je ostvarivo smanjenjem, a ne kao u proračunu nove Vlade, povećanjem dijela državnog proračuna namijenjenog vojsci, tajnim službama i policiji. Sigurnost, pa time ni socijalnu, ne vidimo u kupovini vojne opreme ili jačanju represivnog aparata već u pravu svake osobe na dom, na sigurnost od nasilja i siromaštva. Zalagat ćemo se za prenamjenu dijela vojnog proračuna u socijalne i zdravstvene svrhe, za obrazovanje i poboljšanje ekonomskog statusa žena.

Stoga zahtjevamo:

  • umjesto sužavanja socijalnih prava ostvarivanje i efikasno provođenje socijalnih prava
  • stvarnu Saborsku kontrolu predviđenih i utrošenih sredstava za socijalnu zaštitu
  • jasno definirane zakonske okvire pomoći ženama (rodni proračun)
  • državne subvencije za razvoj ekološki prihvatljivog, jeftinog javnog stanovanja / izgradnju državnih / lokalnih stanova za potrebe građana i građanski bili oni u socijalnoj potrebi ili su potrebni lokalnoj zajednici kao stučnjaci (liječnici, logopedi – koje lokalna zajednica može privući dajući im stan uz povoljnu najamninu).
  • socijalnu sigurnost za seoske žene, njihovo pravo na dostatnu zasluženu mirovinu
  • omogućavanje dopunskog rada čiji iznosi prate troškove života bez plaćanja dopunskih poreza i doprinosa te bez gubitka ili zamrzavanja stečenih mirovinskih prava za žene umirovljenice
  • besplatne i dostupne jaslice i vrtiće za sve, njihov rad u dvije smjene, a za djecu samohranih majki i onu iz siromašnih obitelji besplatne usluge
  • dječji doplatak koji prati troškove života i koji se redovito isplaćuje; redovita isplata istovjetnih naknada za nezaposlene žene
  • dostupnost informacija o socijalnim pravima
  • javni prijevoz sufinanciran od lokalnih zajednica koji omogućuje pokretljivost stanovništva u lokalnom području i sprečava izolaciju i nemogućnost korištenja usluga (zdravstva, školovanja, poslova i sl.)

 

4. Nasilje nad ženama

Od rata 90-ih, u militariziranoj atmosferi, svjedočimo rastu nasilja nad ženama. Ni zločini nad ženama počinjeni u Domovinskom ratu nisu sankcionirani, a nedavno (2015.) donešen Zakon o pravima žrtava seksualnog nasilja u Domovinskom ratu činio se početkom, iako kasnim, rješavanja statusa žrtava i priznavanjem, barem djelomičnom, njihova stradanja. Ministarstvo branitelja je, promjenom vlasti u rujnu 2016., stopiralo provođenje Zakona, izmjenom Povjerenstva, a žene izložilo dodatnoj stignmatizaciji.

No, kada govorimo o nasilju nad ženama, one žive nasilje i u miru, prema broju slučajeva muškog nasilja nad ženama potvrđujemo UN-ovu statistiku: jedna od 4 žene će tijekom svoga života doživjeti neki oblik muškog nasilja. Godišnje se u nasilju u Hrvatskoj ubije, od starne partnera i bivših partnera, 40-tak žena.

Pravo na tjelesni integritet temeljno je demokratsko pitanje. U Hrvatskoj svjedočimo radikalnim napadima na slobodno odlučivanje žena o vlastitome tijelu. Mlade žene i LGBTQ osobe su primarne žrtve seksualnog uznemiravanja, prisilnog seksa i seksualnog nasilja. Ženskim se tijelima trguje, ženska tijela su izložena kupnji. Zalažemo se za sigurnost koja znači suživot svih – uključuje sve vrste obitelji.

Tražit ćemo:

  • zakonodavstvo koje štiti od nasilja i primjereno kažnjava počinitelje – postrožiti kazne za nasilje nad ženama
  • očuvanje i unapređenje prava žene na autonomiju (pravo na pobačaj, dostupnost kontracepcije (besplatna), umjetna oplodnja)
  • provođenje Zakona o ravnopravnosti spolova – sankcioniranje nepoštivanja zakona (kao što je to o pitanju političke participacije (‘ženske kvote’)
  • osustavno financiranje zaštite žena žrtava nasilja (nezavisnih, autonomnih od države financiranih savjetovališta, SOS telefona i skloništa) – besplatne zdravstvene preglede, liječenje i psihološku podršku za žene koje su preživjele obiteljsko nasilje
  • sustavno financiranje prevencije nasilja – edukaciju zaposlenih u državnim institucijama (centrima za socijalni rad, policiji, sudstvu, školstvu i zdravstvu) o problemu nasilja nad ženama
    i zaštiti ljudskih prava – osnivanje posebnih policijskih odjela za slučajeve nasilja nad ženama u kojima će raditi žene i muškarci  obrazovani za temu nasilja – stalni monitoring njihova rada i usklađenost s odredbama Konvencije Vijeća Europe o spriječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji.
  • ratificiranje i hitnu provodbu odredaba sadržanih u Istanbulskoj konvenciji i Konvenciji UN-a o pravima osoba s invaliditetom (CRPD)
  • organiziranje učinkovitog sustava borbe koji će onemogućiti trgovanje ženama i djecom
  • uvođenje ‘nordijskog modela’ – dekriminalizirati žene u prostituciji, a kažnjavati svodnike i korisnike.
  • provedbu javnih kampanja protiv nasilja nad ženama financiranih iz državnog proračuna
  • vođenje sustavne službene statistike o nasilju nad ženama pri državnim institucijama – Državni zavod za statistiku, policija, zdravstvene ustanove, sudovi, tužilaštva –  po kriteriju spola i srodstva s nasilnikom

 

5. Obrazovanje
Zaustavljanje školske reforme vratilo je Hrvatsku koracima unatrag zahvaljujući razumijevanju obrazovanja kao mjestu političkog nadmetanja stranaka a ne brigom za budućnost djece i društvenu dobrobit.

Demokratska misija sustava obrazovanja treba biti ojačana kroz dugoročnu strategiju poticanja kritičkog razmišljanja i proširivanja poznavanja ljudskih prava i nediskriminacije

Ni istinske ravnopravnosti spolova nema ukoliko se ista ne promiče od početka odgojno-obrazovnog procesa. Kritička pedagogija u predškolskom odgoju i školama mora omogućiti suzbijanje rodnih stereotipa i odgajati i obrazovati svako dijete i mladu osobu tako da postanu svjesni svojih prava (ono što godinama zagovaramo kao ‘građanski odgoj’).

Sigurno i kreativno okruženje za učenje temelj je školskog sustava. Kritična pedagogija treba biti usmjerena prema svim obrazovnim institucijama, uključujući predškolske, školske i izvannastavne aktivnosti. Seksizam i diskriminacija osoba s različitim sposobnostima i LGBTQ osoba, nacionalizam i nasilje treba riješiti promicanjem konkretnih obrazovnih politika.

Vjeronauku je mjesto u vjerskim zajednicama. Studentima i nastavnicima treba vratiti vjeru u autonomiju Sveučilišta.

Stoga se zalažemo za:

  • obrazovanje od jaslica / vrtića do fakulteta mora biti besplatno. Ono je temelj razvoja društva i kao takvo mora biti financirano od države.
  • boriti se za obrazovanje jednakosti, dostupno i besplatno – cjeloživotno obrazovanje kao odgovornost države
  • nastavak cjelovite školske reforme (kurikularne reforme) uz uključivanje sadržaja i metoda feminističke epistemologije
  • zahtjevati obrazovanje u kojemu je rodna jednakost sustavni dio cjelokupnog odgoja i obrazovanja
  • zahtjevati ukidanje vjeronauka u školama i njegov povratak u konfesionalne zajednice
  • obrazovati/usavršavati nastavnike iz područja rodne jednakosti/ljudskih prava
  • zahtjevati ukidanje stereotipa i učenje o uvažavanju različitosti u udžbenicima/nastavnim materijalima
  • osigurati odgojno-obrazovnim ustanovama potrebna sredstva za postizanje ovog cilja, uključujući i povećane ljudske resurse za obrazovanje o ljudskoj spolnosti i zdravlju, povećanje plaća i stručno usavršavanje nastavnika, kao i smanjivanje broja učenika u razredima
  • podržati učitelje/nastavnike u borbi za njihova prava
  • podržati studente u borbi za njihova prava, besplatno školovanje
  • uvođenje nenasilne komunikacije i rješavanja sukoba nenasilnim putem u programe osnovnih škola

 

6. Rodna dimenzija zdravlja žena
Zdravstvena zaštita svih građana mora bit besplatna. Javno zdravstvene usluge moraju biti dostupne svim muškarcima i ženama. zalagat ćemo se i za:

  • seksualna i reproduktivna prava žena kao nedjeljiva od prava žena na zdravlje i zdravstvene usluge.
  • posebnu brigu za specifične zdravstvene potrebe žena (npr. mamografija)
  • država ili lokalna samouprava je dužna osigurati da sve usluge budu dostupne ženama bez diskriminacije temeljem spola.

Razvijat ćemo suradnju s udrugama civilnog društva koje se bave pravima žena i promicanjem rodne jednakosti.

Posebno ćemo raditi na jačanju institucije zaštite žena od diskriminacije – kao što je Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova.