Nova ljevica na 3. sjednici Skupštine 6.10.2018. u Zagrebu donosi:

 

Deklaraciju o lokalizaciji – novom dugoročnom smjeru djelovanja društva

 

Nova ljevica:

– poziva svoje članstvo i hrvatsko društvo da se ujedine u naporima PREMA LOKALIZACIJI da bismo ojačali vlastitu sigurnost u turbulentnim vremenima koja su pred nama i da bismo svojoj djeci i budućim generacijama povećali izglede za kvalitetno življenje na obnovljenom planetu

– upozorava na nužnost izbora novog dugoročnog smjera djelovanja hrvatskog društva usklađenog s realnim i neizbježnim globalnim ograničenjima i trendovima

– upozorava hrvatsku javnost da će se silom prilika način življenja ljudi u bliskoj budućnosti radikalno promijeniti u odnosu na ono kako smo živjeli u proteklom stoljeću – pripremali se mi za to ili ne

– ističe da će promjene sa i bez priprema činiti veliku razliku po kvalitetu našeg življenja, a osobito naše djece

– upozorava da su nam krize koje nam se događaju i koje će se u skoroj budućnosti samo pojačavati, došle kao posljedica nesvjesnog pokušaja da se stvori ljudska civilizacija koja želi imati beskonačan progres i beskonačan rast gospodarstva na planetu koji je konačan i na kojem su resursi svih vrsta ograničeni

– ističe da zasluga za to pripada kapitalizmu, koji je uspostavio ekonomiju zasnovanu na profitu i pohlepi, čime je prouzročio najveće razlike između bogatih i siromašnih u ljudskoj povijesti, funkcioniranje ekonomije je učinio potpuno ovisnom o neobnovljivim i nestajućim fosilnim gorivima i o bujanju potrošnje, čime su izazvani iznimno opasni poremećaji prirodnih sustava i klime koji ljudima omogućavaju život na Zemlji

– ističe da je kapitalizam dopustio potpuno neodržive globalne razmjere dugovanja, koja će, kada dospiju na naplatu, destabilizirati temelje globalizirane ekonomije, a kako kapitalizam unutar sebe nema mehanizme kojima bi mogao popraviti ovo stanje, globalizirana ekonomija kakvu znamo ide svom kraju

– upozorava da su, svjesni ljudskih slabosti, svjetski moćnici zbog vlastite koristi sve do sada uspijevali odgađati poduzimanje odlučnih mjera na zaustavljanju klimatskih promjena (napuštanju fosilnih goriva) „jer bi to ugrozilo rast gospodarstva“, no za postupne mjere sada je kasno, pa su u porastu izgledi za pojavu brzonastupajućih kriza koje će najsnažnije pogoditi one najslabije

– najavljuje da u takvim okolnostima krizom najteže pogođena područja ili društvene skupine ne mogu računati na djelotvornu pomoć s nacionalne, EU ili UN razine, jer će sličnih slučajeva biti posvuda, odnosno, pomoć će trebati prevelikom broju ljudi

– zaključno ističe da će se krizom pogođeno stanovništvo morati nositi s nedaćama onako kako to samo bude moglo i znalo organizirati, i to LOKLANO, stoga će

– uporno raditi na okupljanju i suradnji sa svima onima koji LOKALIZACIJU prepoznaju kao način da se ljudi ponovo približe jedni drugima, da ponovo postanu svjesni svoje ovisnosti o prirodnim sustavima i nužnosti njegovanja suživota sa svim drugim živim bićima (što uključuje i ljude u punoj paleti njihove različitosti) i koji su spremni raditi na usklađivanju svog načina življenja s ograničenjima prirodnog i društvenog okruženja u kojem žive. LOKALIZACIJA je i način da se prekine „rat“ protiv vlastite djece i budućih generacija, jer to je ono što ljudi danas de facto čine svojom bezumnom potrošnjom i raskošnim stilom življenja, čime troše resurse svojoj djeci i uništavaju sposobnost planeta da im nastavi pružati biološke uvjete za život

Uzevši u obzir:

– da svijet ulazi u vrlo turbulentno razdoblje i da se za brzonastupajuće promjene Hrvatska priprema samo formalno (u okviru međunarodno nametnutih minimuma), ali u stvarnom životu – vrlo malo, gotovo nikako

– da pozornost javnosti dobivaju tek vijesti o porastu BDP-a, broja dolazaka turista, o sezonski dobrim urodima pojedinih poljoprivrednih kultura, o privlačenju novih investitora, re-industrijalizaciji, rasterećenju gospodarstva, novim ulaganjima u prometnu i komunalnu infrastrukturu … što pogoduje stvaranju dojma kod stanovništva da su to trendovi koji vode u bolju i sigurniju budućnost, da mogu trajati kroz vrijeme, i da bi ih stoga trebalo osnaživati i davati im prioritet

– da se klimatske promjene najavljene prije stoljeća sada odvijaju pred očima cijelog svijeta: dok prirodne katastrofe pogađaju druge, Hrvatska je do sada bila pošteđena, no pitanje je vremena kada više neće biti

– da se najdestruktivnije klimatske ekstreme još uvijek mogu spriječiti brzim napuštanjem fosilnih goriva, ali se to ne čini: globalno je dogovoreno da se zatopljenje zaustavi na 1,5 – 2ᵒC, ali je realnost da je svijet na putu zatopljenja od 3 – 5ᵒC do kraja stoljeća i realno je da to dovodi u pitanje mogućnost opstanka već rođene djece

– da su dva stoljeća industrijalizacije svijeta i eksponencijalnog globalnog gospodarskog rasta bili jedinstven period u povijesti čovječanstva i da su bili mogući samo zahvaljujući privremenoj dostupnosti obilja jeftine energije iz neobnovljivih fosilnih goriva (ugljena, nafte i plina – njihov udio u svjetskoj energetici i danas je veći od 80%)

– da se komercijalno isplative zalihe fosilnih goriva bliže kraju i realno je da će već rođena djeca u svojoj zreloj dobi morati živjeti bez njih

– da bi zemlje EU, ako žele doista zaustaviti globalno zatopljenje na barem 2ᵒC (ne izgubiti Zemlju kao ljudski habitat), morale svoje emisije stakleničkih plinova smanjiti za 95% do 2035. godine

– da bi već rođenoj djeci, prije nego ona napuste svoje tinejdžersko razdoblje, njihovi roditelji morali pripremiti neophodne sustave koji će im omogućiti život i funkcioniranje praktično bez fosilnih goriva

– da čovječanstvu za sadašnji stil življenja godišnje treba bio-fizički kapacitet od 1,7 Zemlje, drugim riječima, mi trošimo resurse vlastite djece koji će njima biti neophodni za življenje i opstanak

– da je česta slabost u ljudi da se ne žele baviti kompleksnim i dugoročnim problemima jer je ljudima draža kratkoročna udobnost od dugoročne sigurnosti, čak i kada je to nerazumno

– da su naši politički sustavi podešeni tako da favoriziraju kratkoročne političke pobjede pa političari razmišljaju samo toliko dugoročno koliko je preostalo vrijeme do slijedećih izbora

– da se s odlaskom fosilnih goriva (zbog zaštite klime ili zbog iscrpljenosti komercijalno isplativih rezervi, svejedno) mijenjaju praktično svi aspekti življenja na koje smo navikli zadnjih nekoliko desetljeća, i to na područjima TRANSPORTA (94% ovisi o nafti) ljudi i roba na velike udaljenosti – zrakoplovima, velikim prekooceanskim brodovima, teškim kamionima – to će se morati svesti samo na dijeli sadašnjih razmjera, što će drastično smanjiti svjetsko TRGOVANJE HRANOM i svim drugim visoko-tonažnim sirovinama i proizvodima (rudače, cement, građevinski materijali, drvo…). Broj dolazaka u TURIZMU kao i sposobnost prihvata turista (njihove prehrane) također će se jako smanjiti, jer će prestati masovni dolasci turista osobnim vozilima i zrakoplovima, a alternativni načini prijevoza nikada neće moći postići sadašnju masovnost. VELIKI GRAĐEVINSKI I POLJOPRIVREDNI STROJEVI neće se više moći koristiti, pa će izgradnja i održavanje prometne i komunalne infrastrukture, kao i drugih većih građevina, biti mnogo teže, dok će se proizvodnja poljoprivrednih monokultura na velikim površinama morati napustiti i preći na agroekološku proizvodnju hrane uz puno više ljudskog rada. Sustav distribucije roba i hrane putem VELIKIH TRGOVAČKIH CENTARA postupno će odumrijeti jer se obično nalaze na periferiji gradova do kojih kupcima nije lako doći bez osobnog automobila, a robu dobivaju s velikih udaljenosti – sve to ne može funkcionirati bez fosilnih goriva.

– da se moramo pomiriti s tim da ćemo svoje osnovne potrebe u najvećoj mjeri morati osiguravati unutar bližeg okruženja u kojem živimo (tako se živjelo prije stotinjak godina, pa samo po sebi to nije problem)

– da uz sve što smo u međuvremenu naučili, Hrvatska ima solidan potencijal da i u takvim okolnostima svom stanovništvu omogući dobru kvalitetu življenja: pritom se ne misli da bi se mogla povećati kupovna moć stanovništva i njegova potrošnja, već da bi svatko mogao imati ono osnovno (ne biti gladan; imati krov nad glavom; imati neophodnu energiju da mu ne bude hladno, mračno i za pripremu toplog obroka; pristup obrazovanju; pristup zdravstvenoj zaštiti; pomoć u posebnim potrebama; i puno slobodnog vremena za druženje i aktivnosti koje voli).

– da se navedeni potencijal može aktivirati samo ako svoje talente, znanja i rad udružimo sa svojim prijateljima, susjedima, bližim i daljim znancima, sa bližim i daljim lokalnim zajednicama, na izgradnji što veće samodostatnosti u osnovnim potrebama svog naselja ili grada, i na jačanju otpornosti na klimatske i druge šokove koje više ne možemo izbjeći

– da će radi navedenog participativna demokracija na djelu dobiti na važnosti, nasuprot predstavničke demokracije kojom se lako manipulira

– da moramo napustiti sadašnju usmjerenost na rast, konkurentnost i nadmetanje u stjecanju i potrošnji, osloboditi se od robovanja korporacijama i od pravila globalnog tržišta koja najvećima idu u prilog, drugim riječima to je usmjeravanje PREMA LOKALIZACIJI.

LOKALIZACIJA je preuzimanje sudbine u vlastite ruke kada je već očigledno da nacionalne i nadnacionalne institucije obične ljude neće moći zaštititi od poremećaja planetarnih razmjera. K tome, LOKALIZACIJA planetarnih razmjera je jedino odmah primjenjivo rješenje kojim bi se moglo usporiti i ublažiti daljnje narušavanje prilika na Zemlji.

Hrvatska više od polovice svojih potreba u hrani i energiji namiruje iz uvoza, svoje prihode sve više temelji na nesigurnom turizmu i rasprodaji prirodnih resursa, dopustila je raspad sela i malih poljoprivrednih gospodarstava, prednost daje kapitalu i interesima vanjskih moćnika nauštrb socijalne stabilnosti i pravde kao i očuvanja prirode, i ne nalazi dovoljno vremena da bi se bavila klimatskim promjenama i krajem ere fosilnih goriva dovoljno ozbiljno, da bi ih prepoznala kao egzistencijalne prijetnje naciji i stoga svojim vrhunskim prioritetima,

Kad se osnovne potrebe stanovništva mogu namiriti iz relativno bliskog im okruženja, to je automatski bolje za klimu, za okoliš i za socijalnu pravednost. Time se automatski eliminira mnogo transporta, pakiranja, otpada, time se izravno vidi utjecaj na okoliš naših aktivnosti, što se onda može korigirati na mjestu nastanka jer nitko ne želi imati devastacije i onečišćenja oko sebe. Mreža samodostatnih i otpornih zajednica koje međusobno surađuju i solidarno si pomažu u kriznim situacijama čine svoje regije i države mnogo sposobnijima da se nose sa prirodnim i antropogenim krizama i poremećajima.

Sretna okolnost je da u Hrvatskoj već mnoge civilne udruge i grupe građana rade na alternativama – one koji se bave permakulturom, tranzicijskim pokretima, poticanjem lokalne proizvodnje zdrave hrane i raznim drugim oblicima zaštite okoliša i jačanja društvenog života; Nova ljevica će uspostaviti suradnju s njima i učiti od njih.