Kooperativna i kružna ekonomija

<div>[wpv-post-featured-image size=’et-pb-portfolio-module-image’]</div>

Stanje: Hrvatska ekonomija danas još uvijek funkcionira po principima zadanim devedesetih godina 20. stoljeća, provedenima kroz tadašnju privatizaciju i njezine posljedične manifestacije. Takav model ekonomskog razvoja temeljio se na priljevu stranog kapitala, podržavljenju društvene imovine, nacionalizaciji pa privatizaciji. Proces transformacije ekonomije odvijao se u okolnostima ortačkog kapitalizma koji karakterizira bliskost odnosa i interesa političke i poslovne elite.

Pored toga što je bila nemoralna i omogućila destrukciju društvene imovine, dodjeljujući je u vlasništvo odabranim pojedincima, takva, ortačka ekonomija, rezultirala je gotovo potpunim uništenjem industrije i preorijentacijom na uvoznu ekonomiju. Općenito govoreći, nije uništena samo industrija, nego i svi veliki ekonomski sustavi, čak i oni koji bi u današnjoj uslužnoj ekonomiji mogli donositi značajne prihode.

Sve navedeno onemogućilo je ikakvu snažnu državnu akciju koja bi mogla značajno utjecati na promjenu ekonomskih trendova. Iz toga logično slijedi da su se jedini vidljivi rezultati mogli vidjeti kod malih i srednjih privrednika što nije dovoljno za financiranje svih funkcija države.

Sve su promjene donekle preživjele djelatnosti vezane uz graditeljstvo, turizam i trgovinu, no dvije od te tri grane izrazito su podložne oscilacijama i dokazano dominantne u slabo ekonomski razvijenim državama. Međutim, niti u ovim konjunkturnim djelatnostima nisu angažirani svi kapaciteti domaće proizvodnje.

Dugogodišnje privatizacijsko uništavanje domaće proizvodnje, prerade i tradicionalnih industrijskih grana za koje su postojale i sirovine i operativna iskustva i znanje dovelo je gubitka velikog broja radnih mjesta.

Tretiranje industrije kao manje vrijedne dovelo je do deindustrijalizacije: Hrvatska je iz države razvijene industrije pretvorena je u državu usluga. Situacija stalnog zaduživanja, a ne stvaranja dodane vrijednosti koja bi pokrivala potrebe društva, dugoročno je neodrživa.

Ciljevi: Cilj ekonomske politike je osiguranje ekonomske uspješnosti kao i pravde, osiguranjem jednakih mogućnosti za sve članove društva kao i postizanje pune zaposlenosti.

Ključne točke ekonomske politike bile bi usmjerene na potpunu promjenu paradigme: kreiranje kružne i kooperativne ekonomije, u najvećoj mogućoj mjeri izvozne, u kojoj je imperativ poticanje domaće potrošnje i izvoza domaćih proizvoda.

Ekonomski razvoj mora se graditi na principima ekonomske demokracije i kružne ekonomije, usklađen sa zaštitom okoliša, energetskom učinkovitošću i borbom protiv klimatskih promjena.

Kružna ekonomija je društveno odgovoran, uravnotežen i pravedan pristup ekonomiji, odgovarajući krizi okoliša i klimatskim promjenama.

Zadrugarstvo je za Novu ljevicu nositelj razvoja, bilo da se radi o proizvodnim, energetskim, stambenim ili nekim drugim zadrugama, čineći jezgru realne ekonomije i temelj razvoja usmjerenog na čovjeka. Udruživanjem u zadruge članovi dijele odgovornost zajedničkog donošenja odluka po principu “jedan član – jedan glas”, što razvija demokratsku kulturu i razvija solidarnost i pravednost sustava općenito.

Tečaj kune nužno je učiniti fleksibilnijim, uvažavajući realnost značajne kreditne zaduženosti građana, a svakako odustati od uvođenja eura: radi očuvanja monetarne samostalnosti, Nova ljevica se zalaže za organiziranje referenduma o ulasku u Eurozonu. Promjena monetarne politike omogućit će selektivnu kreditnu politiku usmjerenu izvozno orijentiranim sektorima i osnivanje izvozne banke.

Cilj Nove ljevice je zadržavanje i nadgradnja postojećih industrija te stvaranje novih industrija usmjerenih izvozu, Uz druge mjere to će dovesti do poboljšanja vanjskotrgovinske bilance tj. do smanjivanje uvoza. Ključno je donošenje industrijske strategije koja bi se oslanjala na strateške industrije povezane s energetikom, poljoprivredom, šumarstvom, vodnim sektorom, ICT-om i komunalnim uslugama.

Stimuliranje industrija s domaćom sirovinom i znanjem obuhvaćalo bi poticanje izvoza ICT industrije i proizvodnje održivih proizvoda trajne vrijednosti uz malu upotrebu prirodnih resursa u okviru kružne ekonomije, međusobno povezivanje privrednika, jačanje malih i srednjih izvoznika, usmjeravanje izvoza na nova tržišta, stvaranje modela financiranja za pripremu, proizvodnju, prodaju i naplatu izvoznih proizvoda i osnivanje zadružne izvozne banke. Cjelokupni razvoj industrije mora poštivati zaštitu okoliša.

Ponovnom industrijalizacijom zemlje u skladu sa suvremenim uvjetima razvoja, reducirat će se ovisnost o turizmu. Povećanjem udjela u ekonomiji poslovnih subjekata na osnovi društvenog poduzetništva, zadrugarstva, radničke participacije, samoupravljanja i vlasništva i poticanjem kooperacije umjesto konkurencije, koncept ekonomskog rasta zamijeniti konceptom ekonomskog razvoja koji će dovesti do poboljšanja kvalitete života.